Vapim u noći,
zazivam ono malo tebe,
preostalo između
nagužvanih nabora
plahti.
U praznoj sobi
jeka mi se ruga
oponaša moju
čežnju, izgovara
ime tvoje.

I tmina se je na zastore objesila,
pa se njiše
gledajući me
crnilom svojim.
Vapim za sobom u tebi
jer izgubila sam postojanje u očima tvojim.
Dubine smaragdne više nema, nema mog lika u njoj.
O kako vapaj boli
kada ga nitko ne čuje…

Čežnja sa tugom
zidove samoće podiže.
Niti prozora na istoku,
niti Sunca na obzoru…
Tama…
Čežnja…
Vapaj…
Samoća…
Tišina…
Nema te…

Pročitaj cijelu poeziju

 Ispod starog hrasta golubica stoji.

Ostali su tamo svi grobovi moji.

Pusta žitna polja, zarasla ravnica.

U oku mi sjaji suza izdajica.

                       .

U daljini čujem topot konja vranih.

I dorata mladih griva razuzdanih.

Vidim oca starog što žerave preže.

Sprema se na sajam uređuje čeze.

                         .

Majku kako ide s’ njim rame uz rame.

Znam, sve su to snovi, al’ predivni za me’.

Doći ću tu jednom, sjesti ispod hrasta.

Na jutarnjoj rosi da miriše mašta.

                    .

Golubici bjeloj milovat ću krila.

I tiho joj šapnut tu sam sretna bila.

Pročitaj cijelu poeziju

Taj dan je nebo hodalo sa mnom
noseći Sunce u naručju
omotano sivim paperjem.
.

Taj dan je Sunce zaspalo
ne mareći za moju ozeblu dušu,
da ju barem na tren ugrije.
.

Taj dan su oblaci zaplakali sa mnom
stisnuvši se jedan uz drugog-
siročići usamljeni.
.

Pamtim taj dan…
Pamtim bol ranjenog srca.
Pamtim strah nedostajanja.
Pamtim…
.

Bol me je prepolovila, taj dan.
Bila sam tu i nigdje,
svoja, a tražila sam sebe…
Bila sam vam sebe, taj dan.
.

I danas nebo opet hoda sa mnom,
i Sunce nosi u svom naručju,
i oblaci opet plaču
ali meni je toplo.
Ti si tu…
Ti si sa mnom…
Ti si uz mene…

.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Udruženje Alia mundi je dodijelilo Zahvalnicu pjesnikinji Suzani Marić za pjesmu Tišina na natječaju povodom otkriča Lepenskog vira.

Pročitaj cijelu poeziju

Stigla je jesen u moju ravnicu
poslala na put lastavicu
dovukla svoje šarene skute
na: drveće, njive i poljske pute.
.

Raširila je haljinu iznad sela,
pa pokraj tople peći sjela.
Tu je malo odmorila, stala
kestenjem vrelim zamirisala.
.

Uputila se dalje do voćnjaka;
sazrela je voćka svaka
zamirisala dunja žuta
zrela je paprika slatka i ljuta.
.

Kukuruz svoje zrnje zlati
lijepo će se runiti dati
i suncokret je glavu sagnuo
prema zemlji sav se nagnuo.
.

Hladan vjetar ravnicom piri
magleni veo nad poljem širi
i rani mraz je jutros pao
travu je zelenu uspavao.
.

Miriši kom i rakija vruća,
loži se peć, grije se kuća,
a jesen obilazi polja i sela
dok ju ne dočeka zima bijela…
.
SUZANA

Pročitaj cijelu poeziju

Tekst: Marija Juračić

Prijevod: Josip Ergović

.

Partly broken are my sails

partly broken is your talkJosi

full of bedrocks are your bays

can`t get safely close to dock.

              .

Even small wave breaks me through

my heart, my must or my prow

broken will be every verse

remaining on signs dispersed.

                     .

Seagulls, white-gray, motionless

as if caught by laziness

above hover, wide wings hold

in evening all made of gold.

                        .

Partly broken are my sails

partly broken are my words

monlight spreads its midnight call

I shall reach you never more.

Pročitaj cijelu poeziju