Svjetlost se lomi na tvome dlanu,
jutro se u finu prašinu drobi.
na rubu ničega
počinjem ni od čega.
.

Kamo bih mogla bez tebe u sebi otići
i vratiti se, a ne biti izgubljena?
Zašto mi večer umjesto noći jutro donosi,
kad želim ti zaspati u kosi?

               .
Teško odzvanja moć nemoći,
riječi se stapaju u suglasja bez glasa,
želja šuti pred licem istine.
Svjetlost se lomi na tvom dlanu.

Pročitaj cijelu poeziju

Grozničavo evociram one,
gorko – slatke uspomene.
.
U prošlosti nema zvučnih,
kontroverznih bizarnosti…
.
Ono što nam se dogodilo-
bilo je stoljećima unaprijed
odlučeno i predodređeno…
.
Reagirali smo u afektu,
netaktično, revoltirano…
.
Debate koje smo vodili,
u želji nadmoći, bile su
bombastično ugašene…
.
Kao piromanski
podmetnuti požar,
koji nitko živ ne
može zaustaviti…
.
Apatija je zavladava
između tih prebrojnih
pauza svađa i pomirenja.
.
Nismo mogli utjecati
na gnjili, razvoj uklete
– sudbine i karme…
.
Bio si moje utočište,
prijestolje, luka –
naglo uzburkana
valovima kaosa…
.

Doslovna definicija
imperije ljubavi –
one koja lomi sve
okove udaljenosti.
.

Tron koji me bacao
u ponore, bez male
mogućnosti spašavanja
ili bitnog ozdravljenja… 

           .
Predala sam ti život,
obitelj, srce, dušu –
tijelo i cijeli koloplet
sentimentalnosti…
.
Možda si naše bračno
putovanje kroz godine,
shvaćao suviše olako…
.
Ali da ubijem tebe u sebi,
-baš to ne mogu nikako..

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

U mladom biću
Već klija sjeme smrti.
Dar od rođenja.

In a young beeing
Seeds of death germinate.
The gift of birth.

Preveo: Josip Ergović

Pročitaj cijelu poeziju

Dok proza vapi za publikom, poezija raste u samoći.
(Nedžad Ibrahimović)
,

Vrijeme je neizumiteljsko i plošno.
Znanje ne potiče horde već one uzmiču i bježe, sleđene kontekstom.
Osvijetljene škrtom svjetlošću plemenskih vatri,
ohrabruju se da stalno prave korake unatrag,
uporno pokušavajući dostići sanjani prag pračovještva.
.
Promjena je postala konačna: stanje je nepromjenjivo.
Zato poezija više ne predstavlja poziv i posao.
A sramotna je i kao hobi.
.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Ljudi se žure
i tenzije dižu,
od silnoga stresa
živjet’ ne stižu.
.

Lete i zuje
k’o muhe bez glave
‘mjesto u nižu
brzinu da stave.
.

Psihički napor
toliko ih cijedi
i nemaju snage
za ono što vrijedi.
.

Cijelo se vrijeme
nekuda juri
a onda ti vrijeme
naglo iscuri.
–

Tek onda shvatiš,
majke ti mile,
sve su mi trke
uzalud bile.

Pročitaj cijelu poeziju