Suzana Marić “Jesen u mojoj ravnici”
Stigla je jesen u moju ravnicu
poslala na put lastavicu
dovukla svoje šarene skute
na: drveće, njive i poljske pute.
.
Raširila je haljinu iznad sela,
pa pokraj tople peći sjela.
Tu je malo odmorila, stala
kestenjem vrelim zamirisala.
.
Uputila se dalje do voćnjaka;
sazrela je voćka svaka
zamirisala dunja žuta
zrela je paprika slatka i ljuta.
.
Kukuruz svoje zrnje zlati
lijepo će se runiti dati
i suncokret je glavu sagnuo
prema zemlji sav se nagnuo.
.
Hladan vjetar ravnicom piri
magleni veo nad poljem širi
i rani mraz je jutros pao
travu je zelenu uspavao.
.
Miriši kom i rakija vruća,
loži se peć, grije se kuća,
a jesen obilazi polja i sela
dok ju ne dočeka zima bijela…
.
SUZANA
Partly broken are my words
Tekst: Marija Juračić
Prijevod: Josip Ergović
.
Partly broken are my sails
partly broken is your talkJosi
full of bedrocks are your bays
can`t get safely close to dock.
.
Even small wave breaks me through
my heart, my must or my prow
broken will be every verse
remaining on signs dispersed.
.
Seagulls, white-gray, motionless
as if caught by laziness
above hover, wide wings hold
in evening all made of gold.
.
Partly broken are my sails
partly broken are my words
monlight spreads its midnight call
I shall reach you never more.
Rijad Arifović “Šutnja”
U sumrak na putu od pamuka
sreo sam čovjeka
koji je stihovima
kovao sablje ukrašene čipkama
riječima
koje su mirisale na jabuke
potapao španske lađe
Ne rekosmo ništa
šutnjom ispisasmo sonet
na orahovom listu
i spustismo ga
u zelen ćup
da
kad sve prođe
izlista
u nekoj bašti



