Marija Juračić “Ako jednoga dana umrem”
ako jednoga dana umrem
a znam da hoću
tko će ti čitati Preverta
tko će kiše nad gradom
nazivati kišama Bresta
tko će te ljubiti
luckasto
kao da se ljuti
i kao da prašta
.
ako jednoga dana umrem
a znam da hoću
neka to bude noću
jer noću samoću
podnositi je lakše
noću se misli
u oblake pletu
.
te posebne noći
tko će ti ruku
dotaknuti rukom
i spustiti zvijezde
na jastuke meke
.
tko će te zavesti
i kožom i zvukom
budalastih stihova
onih kojima se smiješ
a znam da ih voliš
.
ako jednoga dana umrem
ili jedne noći
svejedno
reci da je bilo dobro
da bilo je
vrijedno
Danijela Ćuk ” Ne dam na sebe”
Ne dam na sebe, da me zgaze,
da me slome i poraze,
hrabro putujem cestama života,
dok me zavodi silna ljepota.
.
Ne dam da mi ugase sjaj,
kad me odgurnu, ja im pružim zagrljaj,
kad me gađaju kamenom,
ne vraćam istom mjerom,ne,
jer život vrati svakom što zaslužuje.
.
Pokušali su u meni ugasiti ženu,
baciti moju ženstvenost u sjenu,
ali nisu uspjeli, ne,
jer ova žena ne da se.
.
Svaki dan širim svoja krila,
i putujem tamo gdje još nisam bila,
upijam svaki trenutak dana,
ne odustajem jer upornost mi je jača strana.
.
Volim život, poštujem ljude,
nisam od onih koji sude,
nemam puno ali ono svoje malo,
dajem samo onima kojima je stalo.
.
Do drugih, do života,
onima koji nisu dio klupka koje zlo u sebe mota,
ne dam na sebe ali dajem za druge,
s ciljem da svijet postane mjesto bez boli i tuge.
.
To sam ja, mala žena koja životom sja,
koja svaki dan putuje oazama života,
i unatoč ranama, ne zaboravljam,ne,
Milan Janković ” Bio je to dan moje ćudljivosti”
Bio je to dan mojih ćudljivosti
i nedefinirane osobnosti.
Nije bilo pogrešno, ali i ne baš točno
kad se smirenje prazno naselilo
a sjećanja počela lutati…
Oslonih se na svoje postolje,
izgubljeno na bezdanom nebu,
među zvijezdama,
u realnosti bilo je šanku,
gdje bez svrhe misli čekaju…
Tad sam osjetio kako me promatra,
i kada mi se nasmiješila
svime iz svojih očiju…
Možda nije značilo ništa,
ali u tom trenutku,
mom usamljenom isključivanju,
osmjeh, kao sidro se spušta
u moje srce…
I to mi je značilo sve…
Međunarodni nagradni natječaj UHAH-a za najbolji aforizam
Autori iz Republike Hrvatske i inozemstva trebaju poslati samo jedan svoj (može biti već objavljen) aforizam, sa svojim kratkim podatcima (godina rođenja, adresa), na e-mail [email protected] do 10. rujna 2025.
Aforizmi iz inozemstva, te oni pisani na hrvatskim narječjima, bit će prevedeni na hrvatski književni standard. Povjerenstvo UHAH-a će odabrati tri najbolja aforizma, koji će biti izloženi na 20. Međunarodnoj izložbi karikatura “SOLIN 2025” u Domu Zvonimir u Solinu 25. rujna 2025.
Prvonagrađeni autor će dobiti nagradni iznos od 100 € i diplomu UHAH-a, drugonagrađeni i trećenagrađeni autori diplomu, a i 10 pohvaljenih aforizama će biti pročitani na otvorenju izložbe.
Sretno svima!
Upravni odbor UHAH-a
https://uhah.hr
I just want to take my breathe in peace
Tekst: Marija Juračić
Prijevod: Josip Ergović
.
Previše je gužve na ovome svijetu
There is too much rush and hustle in this world
previše se ljudi smuca po planetu
there are too many people roaming around Earth
previše se buke iz ničega stvara
too much noise created out of nothing, really
previše je žice, revnosnih stražara.
too many steel wires, zealous gardians, chilly.
A ja samo želim u miru disati.
And I still just want to take my breathe in peace.
.
Previše je jala, dežurnih budala
There`s too much envy, too many fools on duty
lažljivih faca i ludih mudraca
of the fickle rascals and pretending scholars
previše je hulja, rulje koja mulja
there are too many scoundrels the mob that slanders
previše je Juda za premalo škuda.
there are too many Judas for too little Scudas.
A ja samo želim u miru disati.
And I still just want to take my breathe in peace.
.
Previše je zala duhovnih vandala
There is too much evil from spiritual vandals
previše je drčnih, a premalo stručnih
there are too many jerks and too few professionals
previše je ega i klanovskih sprega
there is too much ego and a clan origo
previše margina, premalo suština.
it is too much margin and too little bargain.
A ja samo želim u miru disati.
And I still just want to take my breathe in peace.
.
Previše je glasnih, a premalo strasnih
There are too many shouters and not enough founders
previše je grijeha, a premalo smijeha
there are too many sins and just a few of grins
previše ratova, a premalo svatova
there are too many fights and too few of weddings
previše je bludnih, a premalo umnih.
too much fornication and too little reason.
A ja samo želim u miru disati.
And I still just want to take my breathe in peace.