You shout in your sleep

that’s the price, it’s just too steep

is your conscience at rest

it was put to the test

you awake with a start

just the beating of your heart

just one man beneath the sky

just two ears, just two eyes.

                 .

You said, sail across the sea

long past thoughts and memories

childhood’s end: your fantasies

merging harsh realities

and then as the sail is hoist

you’ll find your eyes are growing moist

and all the fears never voiced

say you have to make the final choice.

                   .

Who are you and who am I

to say we know the reason why

some are born, some men die

beneath one infinite sky

there’ll be war and there’ll be peace

but anything one day will cease

all the iron turn to rust

all the proud men turn to dust

so all things time will mend

so this song will end.

                  .

K R A J     D E T I N J S T V A

                .

Vikao si sred tvog spavanja

to je cena, strma bejaše putanja

da li je mirna tvoja savest

ona je bila stavljena pred test

budiš se željan zbivanja

samo tvog srca udaranja

samo nebo iznad jednog čoveka

samo dva uva, samo dva oka.

                .

Rekao si, plovi ovim morima

daleko u sećanjima i mislima

kraj detinjstva: tvoja maštarija

pred grubom stvarnosti se povija

i dok te plovidba obuzima

                 .

osećaš da ti se oči pune suzama

i svi do tada nemi strahovi

kažu ti da moraš napraviti izbor novi.

                .

Ko si ti i ko sam ja

da kažemo da se razlog zna

zašto se neko rađa, zašto nekog smrt vreba

ponad beskrajnog neba

onda biće rata i onda biće mira

ali sve će to vreme da spira

sve gvožđe će se u rđu pretvoriti

svaki ponosni čovek prašina će biti

tako će svim stvarima vreme prići

tako će ova pesma svome kraju stići.

                       .

S engleskog prepevao  Milan  Drašković

Pročitaj cijelu poeziju

Jednočinka u stilu Dimitrija Demeter)

.

Likovi:

Mira – mlada žena, snažna i odana narodu

Vuk – njezin zaručnik, ratnik rastrgan između ljubavi i dužnosti

Starješina – glas naroda i mudrosti

(Pozornica: noć. Tišina. U daljini se čuju bubnjevi rata.)

Mira (uznemireno):

Noć je teža no ikad prije…

Kao da sama zemlja diše strah.

Vuk još nije stigao…

I srce moje slutnju nosi.

(Ulazi Vuk, umoran, ali odlučan.)

Mira:

Vuk! Napokon! Reci — hoće li rat?

Vuk (teško):

Ne hoće li… već jest.

Naš narod stoji pred sudbinom.

I ja… moram s njim.

Mira (u boli):

A što je s nama?

Zar ljubav nema pravo na život?

Vuk:

Ima… ali ne kad narod umire.

Ljubav je sveta —

ali sloboda je svetija.

(Mira se okreće, suze u očima.)

Mira:

Te riječi bole više od mača.

Zar je moja sreća toliko mala…

da je vjetar odnese?

(Ulazi Starješina.)

Starješina:

Dijete… sreća pojedinca je prolazna,

ali sudbina naroda — vječna.

Onaj tko bira sebe, gubi sve.

Onaj tko bira narod — živi zauvijek.

Mira (tiho, ali odlučno):

Ako je tako…

neka moja bol bude žrtva.

Idi, Vuk.

Ne kao moj… nego kao sin naroda.

Vuk (dirnuto):

Mira… tvoje srce je jače od mojega.

Ako se vratim — bit ću tvoj.

Ako padnem — bit ću slobodan.

Mira:

I tada ću te voljeti…

kao što narod voli svoje junake.

(Vuk odlazi. Mira ostaje sama, gleda u daljinu.)

Mira (uzdignuto):

Neka noć proguta moj plač,

ali neka zora donese slobodu!

Pročitaj cijelu poeziju

usp=sharinghttps://drive.google.com/file/d/1GpeYA3

KM9t142asrgzUxz5wfzT4Ctsge/view?usp=sharing

Pročitaj cijelu poeziju

Raskošni su romani
– sazviježde kreirali.

I likovi odviše znani,
u korzete odijeveni..

Kredibilitet stekli-
zahvaljujući sceni.

Iako kontrastni
-kontradiktorni.

A lucidni su rariteti –
trenuci nezaboravni.

Pročitaj cijelu poeziju

Kad bih iznova,

svoje vrijeme imao…

Nisam siguran tko ili što bih bio.

Žaljenje je samo dio postojanja.

Naknadna pamet potpuno je beskorisna.

Život je jednostavno pjenušavo mrtav.

Polako sam gubio svaku ljubav.

Poljubac po poljubac, zagrljaj po zagrljaj.

Ti posebni osmijesi,

dubokim uzdasima su zamijenjeni.

.

Ta nježnost dodira,

na vršku prsta se osjeća

kao slatki štipci…

Ali se više ništa ne događa.

Teške riječi i uvrede,

očajnički argumenti…

.

Mrzim sada voljeti

i razum mi paraju

natezanja i suze,

za još jednu rundu borbe…

A nitko zapravo ne pobjeđuje.

Bolna i beskrajna je istina,

nema nikad iskrenih pomirenja.

.

Ostaju beskrajni napadi tišine,

prekinuti samo kavom za sjećanje…

“Eh, draga ljubavi, poste mi bilješke,

i samo je pitanje vremena,

prije nego te izgubim u mislima,

pred svjetlom ljubavi ti nove,

kojom konačno, ugašeno bit’ će,

stisnuto srce moje”.

.

Kad bih mogao iznova

imati svoje vrijeme…

Odabrao bih odlučno,

da se ne zaljubim u tebe.

Za takvu bol nisam znao,

što sam tada spoznao…

Biti s tobom, za odljubiti se…

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju