Veličinu stvaralaštva Marka Marulića, kako Glas koncila zbori, potvrđuje činjenica da je ThomasMore čitao Marulićev Evanđelistar iz 1516. godine u tamnici neposredno pred pogubljenje 1535. godine. S one strane Jadrana spominju ga kao hrvatskog Dantea, kojem je figura također nabijena snažnom patriotskom simbolikom i napominju da se sam Marulo, u pismu iz 1501. upućenom svom prijatelju Coriolanu Cippicu, najavljujući objavljivanje Judite, izrazio ovako: “Napisao sam djelo na našem materinjem jeziku, u rimama, podijeljeno u šest knjiga, koje sadrži priču o Juditi i Holofernu. Skladano je, poetskije; dođite i vidite ga, reći ćete da je jezik još uvijek rob svog Dantea.”

Pa tako, bez obzira na vrijeme koje dolazi i prolazi, države koje nastaju i nestaju, političke opcije koje ne opstaju, Marulić  je uvijek bio, a vjerojatno će i ostati – otac hrvatske književnosti.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Ne pali svjetlo, noćas

me prepoznaj po koraku

dok obučen u tvoju sjenku

sakupljam mjesečevu prašinu

po tvom sokaku

Iz mojih riječi pašće kiša

u kojoj ćeš prepoznati dobro

kome je trebalo mnogo vremena

da sazrije u meni

i postane nježan cvijet

Kao noćni leptir

kružim oko tvog prozora

zovem te da zajedno gledamo zvijezde

kojih je tako mnogo da se ona

koju tražimo izgubila

Ova noć se nikada neće završiti

i ti češ zauvjek biti

moja mala djevojčica

kojoj donosim višnje zimi

kojoj pišem pjesme

koje niko drugi ne umije da pročita

Biće kao u bajci

sakupićemo uspomene iz djetinjstva

kojima se neprestano vraćamo

i posuti ih kapima kiše

da iz njih iznikne zaboravljeni biser

Dodirivaćemo se promzlim rukama

tražeći put do srca

u kome sve počinje

i sve  završava

Pročitaj cijelu poeziju

Ajmo, Mare, do kafića

pored Korza ćemo sidit

kapučino ćemo piti

puno lipog svita vidit.

Korzo je ka modna pista

malog mista, bela vista.

Ča se nosi u Parizu

to ćeš ti na Korzu vidit

ča u Londri je u modi

to će malo misto slidit.

Tu se šeće gori, doli

tu se smije, ćakulaje

tu se piva, tu se voli,

tu se šuti, barufaje.

Ajmo, Mare, do kafića

pored Korza ćemo sidit

kapučino ćemo piti

živ teatar ćemo  vidit.

Pjesma je nastala u vrijeme kada su europske države još imale svoju autentičnost.

Pročitaj cijelu poeziju

Opetovane slabosti
narušavaju jakosti..

Ne vidim se u toj –
bijednoj predstavi.

Duševni se mir gubi, a
povrijeđeno srce lomi.

Kriomice spasenje tražeći –
lutamo stranputicom smrti.

Tunelom lebde nesigurnosti,
distrakcijom razorno šuteći..

Depresija vuče trag anksioznosti –
ostavljajući mjesto diskutabilnosti.

Ništa se ne može promijeniti –
naša će ojađena stanja ojačati.

Pročitaj cijelu poeziju

Kad je žena ono što jeste

i uspije biti

ono što u dubini svoje duše snije

da zablista nevinom ljepotom nevjeste.

                             .

Tad će rijeke svojim tokom smješak naslikati,

meki  šapat na rame prisloniti

glas u toplo obojiti, dodir osjećajem natopiti

i korak nad travom lebdjeti.

                        .

Sve će biti kao na platnu jednom

travka meka i zvijezda daleka

boje se prelijevati

svi zvuci jednu simfoniju stvarati.

                       .

Kad žena  napiše tapije i

nježnost njena,  do svih  dospije

 rosnu pčelu nektarom  napije…

                    .

Tad će dobrota  da  je obavije

njena nježnost jutro da umije i

u miru otvara kapije,  tad će

vodom bistrom  nada  svijet  da  napije.

Pročitaj cijelu poeziju

-gazela-

U oku golubice ranjenog krila vapaj :SLOBODA.
U nijemom kriku kraj Vodotornja, zazvana je: SLOBODA.
.

Na Sajmištu u: jaucima, krvi i boli…
Ostala je nedosanjana: SLOBODA.
.

Pogažena pšenica, sela Slavonska
Papuk-šuma hrastova, uzdisala su :”SLOBODA”
.

Srce hrvatsko u jeci granata
Ispisuje krvlju i nadom: “SLOBODA!”
.

Oluja se digla iz srca pravednih…
Sad klikće Soko sa sivih stijena : “SLOBODA!”
.

Vjetar s Dinare vijest raznosi:
“Tu je! Evo je! Naša SLOBODA!”
.

Na tvrđi Kninskoj, ponosna srca
Zastava vijori: “SLOBODA!”
.

I more pjeva od sjevera do juga,
Valovi šume prekrasnu pjesmu :”SLOBODA!”

SUZANA MARIĆ
1.8.2025. god.

Pročitaj cijelu poeziju