Darko Žigrović – aforizmi
Narod je blijed jer živi u sjeni velikih voða.
Kad ide linijom manjeg otpora, cijena struje
uvijek poskupi.
Kad igrate partiju šaha, as u rukavu vam ništa
ne znači.
Kad sam vidio katastarske knjige, shvatio sam
da je slovo zakona starije od grumena zemlje.
I šuplji džep je dubok džep.
Ravnoteža je savršena. Svatko vuče na svoju
stranu.
Sve ukradeno je financijski mjerljivo jedino ako
se krade bez mjere
Oni koji su sjedili u magarečoj klupi naučili su
kako tegliti bankarske sefove.
Kad meðu ljudima prorade šake, odvjetnici tr
ljaju ruke.
Ja svoj rad toliko hvalim da sam dobio žuljeve
na jeziku.
Poèeo sam štedjeti na moralnom bogatstvu, i
sad čekam kamate.
Josip Ergović: Marijine satüre “Čunjić mafija“
Slika: Marija Juračić
.
Kad se Marija Juračić služi dramskim oblikom satire – a u pravilu se njime i služi – čini to, za pretpostaviti je, s uobičajenim motivima, kao što slijedi: zabaviti, nasmijati i/ili poučiti, moralizirati. To se, dakako, podrazumijeva, ali vrag se krije u detalju: „… satirično kao komično, kao burleskno, farseskno, parodijsko…“ Nesporno je da gotovo sve autoričine satire nose naglašen, ne i pretjerano prikriven pravorijek; u slijedu od – uvjetno rečeno – idilične “Gostionice Losture“, i njenih krupnih duša i sitnih grijehā, do – bezuvjetno rečeno – grotesknih “Legalista“ (vice versa, glede širine dušā i grijehā), “Čunjić mafiju“ bih, po žestini iskaza, smjestio između “Patriota“ i „Legalista“. Značajke žanra – od drame do drame, od tajkuna do tajkuna – blago variraju, ali pravorijek se redovito nameće u vidu nesmiljene kritike društvene stvarnosti, s podužim imaginarnim nadnaslovom: „Dečki (mahom dečki) in flagranti, zatečeni s rukama u vreći (ne, nužno, brašna) do lakātā i… jako se kaju“. Smiješak i danas ozari moje lice kad mi pogled padne na naslov knjige Marijinih komedijā-satúrā “Blaga opozicija“.
Dȁ blȃga!?
Nikola Ljepava “Oda majci”
Nešto miriše,
to je proja i prijesnac , čini mi se.
Nešto miriše,
to je sok od naranče i ljubav, čini mi se.
Ne postoje riječi koje nose dovoljnu težinu
da opravdaju i pokažu moju milinu.
Vidim kolač,
ali isto vidim trud i pažnju
vidim namješten krevet
i lavandu na jastuku,
zapravo vidim ljubav ukrašenu
i na njoj mašnu.
Zapravo vidim svoju majku.



