Ozeblo je srce
one zime
i duša je ozebla s njime
kada su snjegovi
plesali
a vjetrovi pjevali.
.

Ozeblo je srce
na vjetrometini-
izgubljenoj istini
u nanosima snijega
misleći na njega.
.

Ozeblo je srce
iznova
usred ledenih okova
.

sige su ga ranile
mečave voljeti branile.
.

Ozeblo je srce
one zime
i posljednji put mu spomenulo ime,
kada su snjegovi plesali,
a mi ga ugrijati nismo znali.
.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Povijest je lako mogla u prvim decenijima 20. stoljeća okrenuti svoje lice i Rijeku učiniti talijanskim gradom. Svojatali su je i Mađari i Talijani, ali su Talijani bili uporniji. Odnarođivanje Hrvata provodilo se u školskom sustavu, u kulturi, a na kraju i silom. Mnogi su Hrvati bili prisiljeni napustiti svoja ognjišta i prebjeći na Sušak, na drugu stranu mosta preko Rječine, u dio Rijeke koji je i zvanično pripadao Hrvatskoj. Tako je i Viktor Car  sa suprugom Emom morao napustiti svoju vilu Dalibor u centru Opatije. Utjecaj talijanskog pjesnika DAnnunzija na talijanski i potalijančeni živalj u Rijeci i okolici bio je strahovit. 1907. došao je u Rijeku da kazališnoj družini Feruccia Garavaglie pročita svoju tragediju „La Nave“ (Lađa). Taknuo je srca mnogih šovinista koji su željeli očistiti grad od svega što nije talijansko ili talijanizirano. Viktor Car piše: „Mi smo na straži. Osluškujemo budni, pažljivi. Ja – s perom u ruci.“ Zatim nastavlja:

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Aforizmi su objavljeni u zbirci aforizama “Prigodni propust”.

Drvo i kamen stupovi su čovječanstva: ili smo sišli s grane, ili izišli iz špilja.

Kukanje je dio naše tradicionalne glazbene baštine.

Glave gore! Da budemo barem malo iznad vode.

Plagijati su dokaz da se uz riječi mogu citirati i djela.

Krema društva stvara nam gorak okus.

Krvavi rat mu je uzeo djetinjstvo, a neplaćeni rad ostatak života.

Izbori su samo pokušaj da se osvoje ili zadrže radna mjesta političara.

Ne sluša nikakve gluposti. Gluh je na oba uha.

On je pljačkao samo za svoje potrebe. I za još tri generacije svojih potomaka.

Pročitaj cijelu poeziju

Shall I compare thee to a summer’s day?

Thou art more lovely and more temperate:

Rough winds do shake the darling buds of May,

And summer’s lease hath all too short a date.

Sometime too hot the eye of heaven shines,

And often is his gold complexion dimm’d;

And every fair from fair sometime declines,

By chance, or nature’s changing course, untrimm’d;

But thy eternal summer shall not fade,

Nor lose possession of that fair thou owest;

Nor shall Death brag thou wander’st in his shade,

When in eternal lines to time thou growest;

       So long as men can breathe, or eyes can see,

       So long lives this, and this gives life to thee.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju