Čitaj mi, mama, ono pismo
koje je pisao nama tata
kada je pitao kako smo
usred onog strašnog rata.
.

Čitaj mi, mama, njegove riječi
iako ga nema više
svaka me njegova riječ usreći…
Čitaj, mama, što tu piše!
.

Da je dobro tata, tu piše
sve je u redu, brzo će doći…
Al’ nije se vratio nikada više
nestao je jedne kišne noći.
.

Čitaj mi, mama, ne plači više
možda tatu tvoja suza boli,
čitaj mi ono gdje tata piše
da nas svim srcem ljubi i voli!
.

Čitaj mi, mama i ne plaći više…

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Prošetao sam dubinom srca

ispod zalazećeg sunca,

potpuno poznavajući zimu uma.

I prije nego što sam znao

da unutarnji pakao

sadrži i ledenice,

hladna opeklina ostavila je tragove.

.

Oči su mu bile naelektrizirane.

Njene riječi bile su snijeg brutalni.

Njen osmijeh bila je toplina,

tako slatko slatka.

Njen dodir bio je odsutnost sutrašnjice.

Njen poljubac stvarao je dugu.

Ali hodao sam labirintom

kroz prodornu tugu.

Pročitaj cijelu poeziju

Ona diše mojim plućima

Šeta po nekom davno izgubljenom proleću

I čeka me

Čeka

Tamo gde se sve već čekalo

Tamo gde je sreća upala u nebo

I sama čekajući dan najobičnije sreće

.

Ona cveću daruje nežnost

Šapatom izgubljene devojčice

Što pod kožom oseća more

Kao da nema ništa sa njim

Kao da nikad nije plovila od obale do obale

Kao da to more nikad nije unjelo nered u njenu dušu

Kao da joj nikad ne šumi

Ti si sve moje

Sve moje

.

Ona sve više zaboravlja da diše mojim plućima

Menja se

Sve je više plaše krovovi

Žedna je

Rastavljena od nade

Na najsitnija sazvežđa

Najtiše note

.

Ona

.

Još su joj mape bajke

Samo sve manje veruje u njih

.

U nas

U ljubav

Pročitaj cijelu poeziju

Umjetnost je otjerati 400 000 mladih, obrazovanih ljudi pa se hvaliti kako u državi nema nezaposlenih.

Umjetnost je patriotizam iskazivati ljubavlju prema tuđoj domovini.

Umjetnost je u zemlji koja je tek izašla iz rata, zazivati novi rat.

Umjetnost je voljeti svoj narod – do istrebljenja.

Umjetnost je uništiti kompletnu privredu jer nije pripadala našoj političkoj opciji.

Pročitaj cijelu poeziju

Obavještavamo čitatelje da je objavljen 37. broj Diskursa. Zahvaljujemo autorima koji sudjeluju u stvaranju ovog velikog projekta – časopisa u kojem je svaki broj posvećen jednom hrvatskom književniku. Zahvaljujemo i brojnim čitateljima koji ga čitaju i tako njegovu riječ održavaju živom. Prvi broj Diskursa objavljen je 11. 11. 2019. godine i bio je posvećen pjesniku Nikoli Šopu. „Diskurs“  je prvo izlazio kao tromjesečnik, ali zbog velikog broja prispjelih materijala, odlučili smo ga (doduše bez obaveze) od kraja 2023. godine izdavati kao mjesečnik.

Nadamo se da ćete uživati i u ovom broju Diskursa.

Pišite za „Diskurs“!

                                                   .

„Diskurs“ je dostupan u arhivi:

https://diskurs-casopis-za-kulturu-umjetnost-i-drustvene-teme.webnode.hr/arhiva/

za čitanje:

https://view.publitas.com/foi/diskurs-37/page/1

i za preuzimanje:

https://drive.google.com/file/d/1ssTSu3LaafrcV9P5KBK8ODNhwY2mNzY5/view

Uredništvo: Marija Juračić, prof. i Zoran Hercigonja, mag.edu.inf.

Pročitaj cijelu poeziju

Odlučio  je deda na bazen poći
barem da palac u toj vodi smoči.
.

Spremio se, nabio je na oči svike
a na noge obuo je NIKE patike.
.

Šešir mu se slamnati klati na glavi
oko struka omoto je svoj ručnik plavi.

Šepucajući stigao je deda do bazena
oko njega sve prepuno golišavih žena.

Sve se smiju, namiguju, oko njega plivaju
pa se “lije” poskrivečki k djedu dozivaju.
.

Zakucalo srce djedu, pa ih milo gleda
stao je u kut bazena i dalje se neda.
.

Ali babe kao babe oko njeg’ se šire…
Dobro kažu, da iz babe i tri vraga vire.
.

Natjerale one djeda, da u bazen skače,
sad se deda svud ogleda;
izgubio je gaće.
.

Eno gaća sred bazena
deda znoj sad lije
a sve puno još je žena
i svaka mu se smije.
.

Neće gaće dedi bliže
pa sad muku muči
spustio se od dna niže
i u vodi čuči.
.

E, starino, nećeš više
ti na bazen ići
neka gaća u ormaru…
Kraj je ovoj priči😉

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju