Danijela Ćuk “To sam ja”
Sto puta u životu klonula sam i pala,
ali nikada nisam dušu vragu dala,
borila sam se do posljednjeg daha,
unatoč velikoj dozi straha.
.
Puno puta slomljena sam bila,
ali živjeti nisam zaboravila,
dok su me valovi života gurali na dno,
uspjela sam isplivati na sigurno.
.
Osjetila sam kako mi srce gori od rana,
doživjela nebrojeno puno teških dana,
u duši čuvam opekotine, to život dobro zna,
koliko me je vatra njegovih izazova do sad opekla.
.
Ali ne dam se. Da odustanem, nisam takva vrsta žene,
odustajanje, ma nije to opcija za mene,
makar život pokušali istisnuti iz duše moje,
ne dam da mi tuđinci život zlobom kroje.
.
To sam samo ja, mala mrvica ovog svijeta,
koja ponekad nekome na putu smeta,
ali ne živim za druge, da po meni gaze,
živim za sebe i pobjeđujem poraze!
Izudin Ašćerić “Rudnik”
Nisam ugasio svoje
Stare godine i lica, a opet
Dječak
Ugašena svjetla su
Mračni putevi
.
Ova zemlja je nečiji papir, a mi
Slova po njemu
Jedno je pojelo prvog, a drugo
Rastvorilo drugog
Ostavili su dijete koje ne zna čije je.
.
Ideologija kao ubica ideje.
Emil Strniša “Priča o njima”- izbor iz Diskursa
Charles Bukowski II.
.
Veliki pjesnik Horacije (65. – 8. pr. Kr.) bio je taj koji je primijetio da – “Nijedna pjesma ne može zadovoljiti puk niti dugo živjeti u njemu ako je napišu vodopije.”
.
Henry Charles Bukowski Junior (Andernach, Njemačka 16. kolovoza 1920. – San Pedro, 9. ožujka 1994.USA), poštar i američki književnik njemačkih korijena, (kao i sadašnji američki vlasnik Bijele kuće, kraće nazvan – Narcis Bič Božji) jedan je od predstavnika plimnog, kažu drugog, a možda i sedmog vala beat generacije. (Valovi se kreću u setovima, a ‘sedmi val’ – veći val u sredini seta – često dolazi najdalje uz plažu. Da se to uvijek događa na sedmom valu je mit, ali ponekad se dogodi!) Buk ili kraće Buk(v)owski naturalizirani je američki skriboman, bio je priznati i poznati konzument svega i diler svačega.
Sonja Kokotović “Vladarica tišina”
U mojem svijetu tišina
sniježe snovi
rasprostrti biserima jutra
koji se poput pernatih pahulja
spuštaju
do samotnih misli.
.
U mojim očima,
oni su pronađeni
egzoplanet beskrajne
u jednostavnosti
prizemnih želja u licu
obične tratinčice neke vesele livade,
iskrene riječi,
osmijeha prijateljskog lica.
Toliko blizu
a opet dodirom
stvarnosti prolaze
krhki
kroz prste,
neuhvatljivi uvijek
zbog prečeg.
.
Srce zapušteno od želja
tinja još samo u pjesmama.
.
Da li ću ih ikada moći
dotaknuti
bez poraza u odgovorima?
Moja htjenja u bezglasnom
mrvljenju komadića nade
nepokolebljivo
mi daju do znanja da se jednoj
vladarici tišina
ne priliči
imati takve
snove
