Suzana Marić “Moja Le “
Voljela je moja Le
one fine fritule
posipane šećerom
za doručak i s večerom.
+
Voljela je moja Le
naše lijepe obale,
svaki grad je posjetila
moju ljubav osjetila.
+
Voljela je moja Le
i skrivene uvale
tu bih je ljubio,
noći mnoge gubio.
+
Voljela je moja Le
luksuzne hotele
pa bi nakon dobrog jela
čašu skupog vina htjela.
+
Crnooka ta Leona
sva vražja je bila ona
pa je moja lavica
stvorila od mene slona.
+
Pobjegla je moja Le
ispred naše kapele
ja sam sa njom sreću htio
al’ sam bome ćorav bio.
+
Otišla je moja Le
lovit druge budale.
Suzana Marić
Milan Drašković “Sonet za Persefonu”
Znaj, najlepši si cvet na nisajskim livadama,
kraljica podzemnog sveta, žena mračnog Hada,
gorda pri svojoj tuzi u tamnim kočijama,
pred danima sumornim preostaje ti nada.
.
Zvana i Kora – lepota uzrokuje propast –
sudbinski dan kad se uzmu šest semenki nara,
Eleuzinske misterije u tvoju su čast,
čudesan dan kad te pesma Orfeja očara.
.
Očajnička težnja da se povrati sloboda.
Bez tebe nema harmonije godišnjih doba,
tvoja statua krasi muzej Herakliona.
.
Tvoja neprisutnost boli, majka te spominje.
Nesvakidašnja je sudbina takve boginje –
da i bogovi kleče pred tobom, Persefona.
Lorena Galeta “Prototip”
Mislili ste da .ću umrijeti,
transformirati se u prah…
.
Strovaliti se na blatnjavu,
kišnu ploču spomenika…
.
Baciti se u raku, posrnuti
mimo borbe za disanjem.
.
Spavati u mauzoleju propasti,
-odmetnuta od božanskoga…
.
Hodati grobljem u dronjcima –
poput ukletih, skršenih zombija.
.


