Igor Divković: Duga k’o vječnost, kratka k’o tren
Moja si Eva,
moj si raj,
moj si početak,
srijeda i kraj.
S tobom zaspim,
s tobom se budim,
s tobom bludim,
s tobom ludim…
.
Moja si Ema,
otrovna, gorka,
slatka, slađahna,
Rosa(na) mlađahna.
Vesela, vedrasta,
bokovita, njedrasta,
sočna k’o sok,
žuborna k’o vodotok…
.
Moja si Ela,
sve bi htjela,
sve zaslužuješ
i dan i noć.
Hoćeš ostati,
vječna postati,
inkliniraš prhnuću,
daleku poć’…
.
Moja si ništ(ica),
moja si multi(ca),
ne znam te, znam te,
mimozo, kaprićozo.
Moja si tutta,
moja completa,
jeseni, zime,
proljeća, ljeta…
Katica Badovinac “Haiku – 136”
procvao lopoč…
močvara poplavila –
oh, to su žabe!
*
water lilies bloom…
all the swamp is blue –
oh, those are frogs!
Lorena Galeta ” Kiša crnine”
Na pergamentu stoje note,
pregustom krvlju ispisane..
Kvantna materija egzistira
u podnožju naših razbora..
Elaborira suhoparno ozračje –
s mogućnošću dezintegracije.
Stavovi mi postaju čvrsta uzdanica,
ne odričem ih se ni u opasnostima..
Ono što rata vrijedi, karmu potiče-
ali od bojazni i teškoća ne uzmiče.
Sigurnost u nepobjedivost spisatelja
– kreativnost umjetnosti sebi doziva.
Marija Juračić “Ja samo želim u miru disati”
Previše je gužve na ovome Svijetu
previše se ljudi smuca po planetu
previše se buke iz ničega stvara
previše je žice, revnosnih stražara.
A ja samo želim u miru disati.
.
Previše je jala, dežurnih budala
lažljivih faca i ludih mudraca
previše je hulja, rulje koja mulja
previše je Juda za premalo škuda.
A ja samo želim u miru disati.
.
Previše je zala duhovnih vandala
Previše je drčnih, a premalo stručnih
Previše je ega i klanovskih sprega
previše margina, premalo suština.
A ja samo želim u miru disati.
.
Previše je glasnih, a premalo strasnih
previše je grijeha, a premalo smijeha
previše ratova, a premalo svatova
previše je bludnih, a premalo umnih.
A ja samo želim u miru disati.
