Vedran Zelenika “U horor priči”
Spasio sam sebe iz ove utvrde
I pronašao tajne spise, i neke potvrde
.
Bježeći od zakona, bježeći od sudbine
Upadam u krivi tok crvotočine
.
Život nije više isti
A ja zapeo na ovoj dugoj pisti
.
Stojim i tražim u ritmu filmskom
Živim u zakonu, i cehu rimskom
.
Sve mi se više čini
Da sam u nekoj horor priči
.
Utvare, zvijeri, srce i dušu mi kidaju
Još i na moj račun šale zbijaju
.
Ah, Bože dragi, pa oni duše nemaju
Kakve li još smicalice spremaju?
.
Ti, Bože, sudbu im presudi
I ne daj više da mi itko naudi
.
Jer ako se i tko u sekundi usudi
Ti mu, o Bože moj ljubljeni, presudi
Milan Drašković “Sonet za zabranjene boje”
Nektar iz pupoljaka, voćka sred staklenika,
između dve planine jezero s lokvanjima,
dojke prepune mleka pri noćnim imenima,
mirisi njenih snova kroz vir antiseptika.
.
Reč s druge strane stakla strah kad pohodi snove,
usnuli Endimion okupan mesečinom,
umorni ljubavnici okruženi tišinom,
rešenje enigme i katalog za hirove.
.
Pogled na zabranjene boje jednog rastanka,
u ulici poroka prepoznatljiva senka,
brak ispunjen zamorom reči kad se sudare.
.
Odsjaj svetionika kao večernja zvezda,
u zatrovanoj noći zanos da se obuzda,
dan za nove naslove u izlogu knjižare.
Rijad Arifović “Samo ti znaš”
Na staklu moga prozora
gasnuo je dan
sakupio sam hrabrost i krenuo
tragom starih pjesama
u jednu ulicu kraj rijeke
da čujem tvoje korake
Jer samo ti znaš za moje loše dane
samo si ti vidjela tamnu stranu mjeseca
samo ti znaš kako more tuge
u jednu suzu stane
samo ti znaš tajni prolaz ispod duge
do mjesta gdje zemlja nebo presjeca
Kao slučajno ušao sam u tvoj san
bježeći od olovnih misli
otrovnih riječi i ružna vremena
tražio sam daleko djetinjstvo
i malo ljubavi u pjesmama
Kao slučajno ti si bila sama
nesposobana da prepoznaš čežnju
skoro imuna na bol
bilo je toga i previše
valjda se srce naviklo
Kao slučajno srele su nam se misli
dozivajući ptice
lomeći razloge za samoću
Kao slučajno ukrao sam svjetlost
sa nepoznate zvijezde
i spustio je na tvoj dlan
Jer samo ti znaš za moje loše dane
samo si ti vidjela tamnu stranu mjeseca
samo ti znaš kako more tuge
u jednu suzu stane
samo ti znaš tajni prolaz ispod duge
do mjesta gdje zemlja nebo presjeca
Suzana Marić “Nesanica”
Budna razgrćem tamu
I dozivljem zoru
Dok u zlatnom kaležu
Sunce skriva.
.
Ne spavam…
Ne sanjam…
Samo slušam sate
Obješene o vrpcu prolaznosti
Kako putuju kroz noć,
.
Predugu, crnu, gustu noć
Koja se poput smole
Lijepi na okna
I klizi u nutrinu mi:
Gusta, samotna, teška…
.
Čujem ju kako uzdiše
Negdje duboko u meni
Dok se gnijezdi tražeći izlaz.
.
Oči bolno prate sjene nestajanja
Još jedne čežnje
Zarobljene u zjenicama.
.
Noć klizi po mom tijelu
I jezom usamljenosti
Ispunjava svaku poru kože,
Ostavljajući za sobom:
Ljepljiv, bolan trag.
.
Želja se budi na suhim usnama …
Noć je još mlada.
.
Želim da je Sunce rastopi
Da nestane
I makar pred jutro da utonem u san.
Suzana Marić
Danijela Ćuk “Ti, kraljice žibota”
PJESMA PODRŠKE ZA OSOBE S INVALIDITETOM
Ti, koja si puna života,
u kojoj živi sva moguća ljepota,
unatoč bolesti s kojom se boriš,
i dalje živiš, putuješ i voliš.
.
Da ograničena si, mnogi ti kažu,
ne vjeruj im jer znaš da lažu,
možeš ti i od njih više,
jer tvoja snaga o tebi priču piše.
.
Ne poznaju te oni koji pričaju o tebi,
i ne slušaj ih već brini o sebi,
ako ti okrenu drugi leđa,znaj,
ignoriraj ih, jer pobjeda tvoja njihov je kraj.
.
Osjećaš se često sama,
kao da tvoju svjetlost preuzima tama,
ali nije tako, vjeruj mi, dušo draga,
tvoja volja za životom je vrijednija od blaga.
.
Čini što zaista srcem voliš,
jer s razlogom na ovom svijetu postojiš,
tvoj invaliditet te je osnažio samo,
ti si kraljica, i to svi znamo.
.
Samo nastavi putovati hrabro i znaj,
volja koju imaš tvoj najljepši je sjaj,
ne dokazuj se drugima jer vrijedno nije,
slobodno živi, glavom prema gore, jer ti nisi od onih koja se od života krije.
