Slaven Kopanja “Gesta”
Tvoja ruka je na mom ramenu.
Nenadano,
dolazi mi kao utjeha
za sve ono što je moglo biti,
a nije,
U ovih trideset godina
.
Tvoja ruka je na mom ramenu
sada samo prijateljska gesta
Kao da mi govoriš:
Život, eh…
.
A moje misli bježe
Razmišljam, pa onda zamišljam
Da si mi htjela reći
Nešto posve drugo.
Milan Janković “Kao što je Šekspir rekao”
Kao što je Shakespeare rekao,
mi smo u predstavi…
Dolazimo, odlazimo, družimo se,
vidom i zvukom smo transformirani.
Tko smo bili, samo izmiče,
postajemo novi upravo sada, ovdje.
.
Sunce izlazi, Zemlja se okreće,
prvo smo izgubljeni,
onda nas netko pronađe.
Jedina stvar koja ista ostaje,
način na koji se mijenjamo
kada bol osjećamo…
.
Načina na koji se mijenjamo
kada ljubav teče,
više se ne sjećamo…
A bili smo spektralna bića
koja obasipaju svjetlošću,
i danju i noću.
.
Kao što je Shakespeare rekao,…,
mi smo u predstavi…
Suzana Marić “Nedaj konju suzu na oči”
Ima li nešto što boli jače
nego kada vidiš da konj plače,
kada mu se niz dlaku suza slije
a da on to zaslužio nije?
.
On je stvoren da ti služi
da se s tobom u poslu druži,
al’ batinu drži od konja dalje
ne stvarajte od njih bogalje.
.
Ne lomi to tijelo plemenito!
Ono ti dovozi iz polja žito
ono te vozi prašnjavim drumom
i vuče klade blatnjavom šumom.
.
O, kako su vrele njegove suze
kada mu se u slabine zabodu mamuze,
kada mu uzde zategnu žvale
ne bi li mu novu komandu dale..
.
Al’ konj znade kamo će poći,
znade svojem domu sam doći
ne trebaš bič, niti uzde zategnute
na vagiru štrange nategnute.
.
Daj konju svoje ljubavi
jer on nikada ne zaboravi…
Ne daj konju suzu na oči
i uvijek će ti biti od pomoći.
.
SUZANA MARIĆ
Sonja Kokotović “Zalutala u proljeću”
Usprkos
otiscima godova moje jeseni
u meni izrasli
inat
stršeće, neposlušne travke
u polju poredanih cvjetova
iste boje.
.
Ja sam divlji bršljan
urezan kao
navoj
još od tromosti ljeta,
opstao od zime.
.
Nepovratno
ostajem zalutala u
proljeću
da osedlam
vjetar.
