Cvrkuće proljetno jutro,

mirisi poljem se šire.

Polako, iza oblačka,

sunčane zrake već vire.

 

Veselo skakuće potok

dok lahor žubori u travi,

a šuma u novom ruhu

ljepotu života slavi.

 

Pod nebeskim plavim svodom

sve opet buja i kreće,

zuji, bruji, leti,

gmiže, hoda, teče…

 

I dok priroda pjeva,

čovjek se iznova čudi –

zašto ne nalazi sreću,

a u raju se budi?