Postoji park za starije ljude

Tu ću sjesti kad vrijeme bude

Kad duša svoju jesen nasluti

I golu je pokrije list žuti.

 

Postoji park za starije ljude

Tu klupe čovjeku mjesto nude

Da se sveže k’o na vezu bova

I nauči jezik golubova.

 

Postoji park za starije ljude

Gdje vjetrovi nostalgije gude

Puneć’ jedra ruzinavih lađa

Dok putuju u vremena mlađa.

 

Postoji park za starije ljude

Sijede glave mudrije sude

I znaju kako se jad umota

Da sjaji k’o ljepota života.