Kada bi petrolejka stara
znala pričati davne priče
najljepše bi to bajke bile
što dušu i srce liječe

U sirotinjskoj kućici 
zajedno otac mati i djeca
maleni topli plamenčić
miluje im sretna lica

U duge zimske večeri
okupljeni oko stare tole
za list kupusa i koricu kruha
zahvalni skrušeno se mole

Nestala je petrolejka stara
otišli su dragi svi
ali ljubav na sretne dane
kao plamen još u srcu živi