Pišem pisma puna mučna jada
otkad više ne dišemo skupa;
s njima tješim svoju dušu sada
al’ u njoj osta tek praznina tupa.

Zar će te vratiti tinta na papiru
i kako da proljeće iznova dođe?
Nestadoše dani sreće kao u hiru
sa studenim pahuljama sve prođe.

S vremenom će slova izblijediti
zaboravljena u skrivenoj ladici;
a ja ću pored prozora još sjediti.

I gledat ću kako žure prolaznici,
ni trešnja me neće zadiviti cvatom;
čekat ću te, možda prođeš putom.