Tebi pišem ove nježne rime
nek’ te griju u ledene zime
svojim dahom sveprisutnim
s riječima blagim i žudnim.

Prosuh svoga srca zlati prah
samotne i daleke sfere išarah
rascvjetah se kao lotosov cvijet
poletjeh s tobom u naš svijet.

Za te šumorim poput školjke
darujem ti sve mirisne pupoljke
stotine ćutnih stihova kazujem
kad nisi tu tvoj mili glas čujem.

Posvuda te ima poput zraka
danjeg svjetla i noćnoga mraka
dok beskrajne oči iskre i žare
osluškujem tihe zvukove gitare.

Zvijezde su pobijelile nad gradom
u ovo svitanje gledam te kradom
i pjesmu pišem koja će te čuvati
jednom kada više neću postojati.