U čast slobode pjesnik Igor Divković napisao je  za ovogodišnju pjesničko-domoljubnu manifestaciju “Stijeg slobode” 2025. pjesmu „Zvonimirov grad“. Zanimljivo je vidjeti kako ovaj hrvatski branitelj, državni časnik i veteran Domovinskog rata doživljava grad koji je četiri godine bio otrgnut od matice Hrvatske.
.

Poput bujice obrušavaju se ovi, okomito pisani, stihovi na čitatelja, pršte kapljicama čiste vode od izvora Krke i buka Krčića, donose veselje i osmijeh. Pjesnik je ušao u sklop zemlje, sjedinio se s njim, postao je izvor, postao je buk. Kada sunce na buk zaviri, stvara se duga, lijepa, varljiva, nedohvatljiva, šarena i tako se od praiskona druže buk, Sunce i dugin luk. Izvor Krke je uvijek gostoljubiv i darežljiv. Žedan putnik uvijek se može napiti izvorskom vodom, koja se nudi u izobilju./Žednom vodu liti/
.

Izvor

Krke

biti,

žednom

vodu

liti.

Biti

Krčić

buk,

šaren

dugin

luk.

   .

Sjeća se pjesnik svojih snova s vrha sure, negostoljubive Dinare, njenih hridi i stijena,  koje u njegovom srcu postaju intimne, prisne i  meke, pa se na njih može nasloniti umorna glava kao da se prislanja na grudi žene. Dok snovi lutaju, pjesnik može čuti disanje stijene, otkucaje njezina srca, osjeća se živim i sretnim, nježno moćnim, a sva ta ljubav osjeća se u ovim jednostavnim, poetičnim stihovima.
.

Vrh

Dinare

biti,

bijele

snove

sniti.

Hridi,

stijene

njene,

kao

grudi

žene.

.

 

U završnim stihovima sadržana je cijela povijest Knina, ali i njegova budućnost. Knin se uvijek obnavlja. Njegovo je vrelo neiscrpno. Stihovi „Knin uvijek tako mlad“ asociraju na mlade ljude, na užurbane ulice; vjenčanja, proštenja i krštenja, na pjesmu, na stijeg slobode koji donosi prosperitet i mir. Zaustavljen u trenutku pjesnik zna, da je uvijek, kao čovjek i lirik, bio i bit će dio tog grada jer njegovo je srce nedjeljivi dio Lijepe Naše.
.

Biti

stari…

Knin,

uvijek

tako

mlad.

Biti

jučer,

danas,

sutra,

Zvonimirov

grad.

.

Napisala: Marija Juračić