Pjesnikova duša ne priznaje smrt

u oči dok je gleda i s njome zbori

i kada pred njom se ponizno klanja

oštrinom pera je uvijek pokori.

 

I nemir i patnja kroz nju kad poteku,

gorčinom suza ljepotu će tkati,

a u svemu što netko odbaciti bi htio,

ona će kao u novom ruhu sjati.

 

A jednom, kad napusti umorno tijelo,

kad ugušen bude sav životni plam,

u stihove će se preseliti smjelo

da budu joj vječni spomenik i hram.