U zemlju sam zakopala tugu
obzidala zidinama varljivu nadu
zatvorila smijeh u stelitnu kuglu
glas zaključala negdje u Hadu.

Suze sam bacila u veliku vodu
i sve snove pustila da odlete
više ništa me ne ometa u hodu
nit’ oblačka nema da me oplete.

Ne postoji na obali oseka i plima
što me kao more spuštaju il’ dižu
ostala mi samo čisto plava rima
zakovana na metalnome križu.