Kako su sretni oni koji grle
srebro, zlato i plemenite smjese
postojano snovi im zemljom hrle
ne mareći za sve druge finese.

A meni su isprženi dlanovi
jer htjedoh žarko Sunce zagrliti
oči jasne opržiše džinovi
slane usne ne mogu iscijeliti.

Bezdanom htjedoh oblak uloviti,
al’ spališe mi krila poludjela
ne znajući nebesima ploviti.

Svaka me živa rana zaboljela
isparih u taj uzduh dimoviti
k’o Faeton u Eridan dospjela.