Mrtvo biserje oko labuđeg vrata

Sve  skrbno prebire  livadna vila,

Još potrošena zrnca pješčanog sata

Pamte rosu kad je ogrlica bila.

 

Uzalud od ljepote krvare višnje

Već  su premazane usne gradskim ružem,

 Al’ u takve večeri proljetne, kišnje

 Pokislu te čeka kućica s pužem.

 

Sjetiš li se sporog i balavog lika

Kojeg jedino nije dostigla sreća,

Iskusan je davitelj nevažnog krika

Dok ti spavaš – od svega svetija, veća…

 

…A mrtvo biserje s labuđeg vrata

Skinuo ti je nekakav čovjek rukat,

Potrošit će se zrnca pješčanog sata

Nosili u oku mjesec ili dukat.