kad vrijeme znak neba mi ponudi

kradljivac pješčanog sata molim te budi

razbij ga od oblak što želi me kriti

barem još bljesak uz tebe želim biti

 

budi pored postelje i pričaj mi o budućnosti

ako na tren sklopim oči, ne boj se,

to su samo moje misli

tijelom se borim njezinim oružjem

iz ruku duha mrvicu života želim da uzmem

 

slušat ću dok mi pričaš svoje pjesme

ako suza se pojavi, a znam da ne smije,

molit ću je da se još malo strpi dok sam tu

neka ispuni mi posljednju želju do ulaska k nebu

 

osmjeh će ti lice moje dati, oči pogledati

i zadnji tvoj pogled sa sobom ponijeti

 

znaj da ne boli te više nego što boli mene

samo tijelo moje poharalo je vrijeme

od nje dobih previše unutarnje boli

jer smrt jedino moje ne zna da voli

 

na grobu što se mojim zove

čitaj mi uvijek svoje prekrasne snove

vidiš li da dolaskom kasnim

probudi me ako zauvijek zaspim

Peki