Prodavačica ruža

Odlazim u prošlost kao Josefina
nit’ slutila nisam da ću biti Katarina;
kočija me vraća kroz maglovite noći
u 19. stoljeće siromašnog sjevernog Pariza.

U rukama mi košara prepuna ruža
(doživjeh naoko i neke promjene)
poprilično sam se smanjila,
a na meni odjeća od zakrpa.

Jest da sam puno mlađa
pa i lice mi je, kažu, ljepuškasto;
al’ ne blještim u brokatu i svili
kao druge dame koje voli Riri.

Odgovaram mu čak i stasom
više nego bilo koja druga;
prvo ljubljaše on Denise, a ona njega ne
zatim Marie koja jedino za novac mari.

U Moulin Rouge dolazim samo zbog njega,
a on lovi prostitutke i plesačice kan-kana;
kupovao bi crvene ruže svakoj od njih
mene nit’ ne pogleda – izusti tek merci.

Naposljetku zaljubi se u Myriam
(to svi na Montmartreu znaju)
nit’ ona nije htjela ljubav njegovu,
a on se ubi u alkoholu i slikanju.

Voljela sam Henri de Toulouse-Lautreca
na grob njegov položih buket crvenih ruža;
i vratih se u 21. stoljeće kao Katarina
gledajući njegove slike Moulin Rougea.

9 komentara za "Prodavačica ruža"

  1. Marija
    09/08/2017 at 6:50 am Permalink

    E, moja Katarina. Da je Toulouse-Lautrec mogao pročitati ovu pjesmu, drugačije bi gledao na malu prodavačicu ruža. Možda je ne bi ljubio, jer ljubavi se ne zapovijeda, ali bi je sigurno ovjekovječio, bar kao pandam tom uzavrelom polusvijetu. Znao bi da i njega netko može voljeti. Pjesma mi je posebna; razlomila si vrijeme, otvorila nam jedan živi prošli svijet, dala mu dušu!

  2. Mihaela
    09/08/2017 at 7:06 am Permalink

    Od ideje do ostvarenja, odlično!:)

  3. Lav
    09/08/2017 at 3:49 pm Permalink

    Prava priča koja potire vrijeme!:)

  4. Sani
    09/08/2017 at 7:15 pm Permalink

    Sjajna pjema! tako slikovito kao da sam gledao film
    lp

  5. katarinab
    09/08/2017 at 9:20 pm Permalink

    Marija, Mihaela, Lav, Sani, zahvaljujem vam na čitanju i lijepim komentarima koji su me razveselili. Drago mi je da sam vas uspjela s ovim stihovima (posvećenim nesretnom Toulouse-Lautrecu) odvesti na putovanje u prošlost koja nije bila tako davno i uvesti u njegov boemski svijet.

    Pozdrave šaljem sa Savske rivijere! 🙂 🙂 🙂 🙂

  6. boba grljusic
    10/08/2017 at 8:56 am Permalink

    Sjajno si ovo napisala , moj naklon draga
    pozdrav

  7. katarinab
    10/08/2017 at 2:41 pm Permalink

    Boba, od srca ti hvala na čitanju i izuzetno lijepom i motivirajućem komentaru. Veseli me da ti se pjesma sviđa.

    Lp i ugodan ostatak dana! 🙂

  8. mirko1
    11/08/2017 at 9:41 pm Permalink

    Čitajući sličnu pjesmu pitao sam za objašnjenje, a bio sam premlad. U poeziji je sve dozvoljeno… to ti je prolazak kroz vrijeme. Pokušaj nešto izmaštati, rekao je tada Pjesnik, a ja sam slegao ramenima.
    Oduševila si me pjesmom, Katice. Od mene imaš SVE POHVALE.
    Lijep pozdrav:)

    Poklanjam ti pjesmu sar. pjes. A. Sidrana:

    ZAPIS O ČUDU
    (Ja nikad ništa nisam vidio prvi put!)

    Ti lijevom rukom sklanjaš gust pramen kose sa čela i
    ja netom selim u sjećanje taj pokret, i već ne vidim
    kako rukom sklanjaš kosu sa čela nego se sjećam tog
    pokreta, sjećam se: ti lijevom rukom sklanjaš gust
    pramen kose sa čela.
    Ti kažeš, glasom koji treperi i pomjera plamen svijeće
    na stolu pred nama: „Napolju je oluja“, i nešto što
    nisam ja, ali u čemu me ima, itekako, seli u sjećanje
    taj glas, i dok te čujem, ja kao da se sjećam kako te
    čujem, kao da se sjećam tvoga glasa što treperi i
    pomjera plamen svijeće na stolu pred nama, sjećam
    se večeri, i glasa što govori „Napolju je oluja“.
    A još je napolju oluja, i još traje veče, jednako kao što
    traje i život, kojeg eto kao da ne živim, već kao da ga
    se sjećam, poput glasa kojim govoriš „Napolju je
    oluja“, glasa kojeg se sjećam, poput ruke kojom
    pomjeraš pramen kose sa čela dok govoriš, poput ruke
    koje se sjećam, dodirujući je prvi put.

    Želim ti ugodnu noć, draga Katice:)

  9. katarinab
    11/08/2017 at 11:01 pm Permalink

    Mirko, stvarno sam ostala bez teksta nakon ovih tvojih prelijepih riječi i pohvala, a pogotovu poklona s kojim si me oduševio. On jest poklon koji ću pamtiti. Pjesma me oduševila, samo ti mogu reći veliko HVALA.

    Lijepe pozdrave šaljem i tebi ugodna noć! 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.