Prolaz

Rastrzana nasladom osjetila sam podrhtavanje cijelog tijela, nemogućnost kontrole. Preplavljena blagim osjećajem bijesa zbog činjenice kako me tijelo bezobzirno izdaje, kako još jednom reagira na njegov slučajan dodir koji ne znači ništa. Jedno veliko i osnaženo ništa u prolazu. Gledao je kroz mene. Uzajamno nije bilo reakcije na podražaj. Njegov se dah nije spustio na moja bedra niti sam osjetila strujanje topline, iako sam imala viziju kako mi polako, sasvim polako rukama rastvara bedra. Otvara me žudno u trenutku razotkrivenog sraza emocija i dodira, razmjenom požudne energije.

Oduvijek sam ga željela. Od prvog trenutka kada sam ga udahnula. Od prvog pogleda u kojem je vladala tišina razrezana na komade treptajima uznemirenog bića. I tada sam jednako zadrhtala kao i sada, potpuno smetena i posramljena. Prije nisam osjetila uz muškarca ovako snažno i nezaustavljivo nadiranje uzbuđenja svakim predjelom tijela koje se željelo rasprsnuti u neprikrivenom uzdahu. Kroz ispupčenu osjetljivost grudi. Gutala sam uzdah i grčila se u neotpuštenom jecaju vlažne utrobe jer osjećala sam ga u sebi iako nije prodirao. Iako nije ulazio u mene trzajno ili bezobrazno polako prateći izraz moga lica i oči koje mole za proboj muškosti, preklinju i gube oštrinu vida. Zbog svoje osjetljivosti mogla sam izgubiti svijest. Nikako nisam željela da se to dogodi i gotovo da sam se panično otimala izbjegavajući susret s njim. No, svi moji koraci vodili su do njegove snene postelje, svi moji snovi bili su podređeni goloj i plimnoj želji da ga isprobam. Bezbroj puta smo se susreli u prolazu okrznuvši tijela, ogrebavši se pogledom.

Duboko u sebi slutila sam kako ću mu jednom pripadati, kako ću se vijoriti na njegovom kopljaniku savijajući se u donjem predjelu leđa i propinjući se istovremeno gipko – mijeseći pokretima čula. Znala sam kako će mu oči u tom trenutku biti ispunjene mojim jedrim grudima i zaobljenim bokovima prije no što se spustim licem do njegovih usana i ljubim ga punoćom zanosa. I tada ne bih gutala uzdahe. Tada bih ih lijepila na njegove usne, pored uha i niz vrat – osluškujući kako i sam isprekidano diše. Otkrivala bih rječitost dodirima uz raskoš misli koje me podvlače pod njega.

*
Silence

8 komentara za "Prolaz"

  1. Marija
    22/03/2014 at 8:27 am Permalink

    Kao da si zatvorila krug oko jednog vida života žene, onog u kojem ona vizualno smetena i posramljena, a duboko svjesna snage svoje ženstvenosti, uzima tog kopljanika kao objekt svoje žudnje, kao slasticu koju treba probati.
    “svi moji snovi bili su podređeni goloj i plimnoj želji da ga isprobam”
    Pjesma ne proširuje tematski raspon tvoje lirske proze, ali i u toj suženoj tematici krećeš se i dalje suvereno. 🙂

  2. Jim Corbet
    22/03/2014 at 2:31 pm Permalink

    fino i zanosno 🙂 pozdrav!

  3. songfordead
    22/03/2014 at 5:17 pm Permalink

    zubi su se blistavo isticali dok je u mraku dlanovima doticala moja koljena.. cigareta je gorjela sporo, jako sporo.. želio sam joj ugristi usnu.. punoća crvene boje.. purpurna odiseja razonode.. glas je gubio kontrolu… nisam se mogao kontrolirati.. stisnuo sam ju uz sebe.. vrelo je odavale uzdahe.. u neistraženim pojasevima raskoši odale su me jagodice.. prsti su mi žudno bili u njoj…………….

    puno pozdrava draga Perlita… do čitanja

  4. Aljoša
    22/03/2014 at 6:33 pm Permalink

    Čovjek se prepusti, uvučeš ga u svijet, sva osjetila su napojena.
    Odličan tekst, tečno, zanimljivo, emotivno, ma lijepo 🙂
    Pozdrav Perla 🙂

  5. staša
    22/03/2014 at 9:07 pm Permalink

    Ovom štivu ne treba komentara…treba ga samo čitati. Čitajući, nema šanse ne doživjeti momenat. Još bih ga nakitio Atačevim aktovima ….poz Staša

  6. Moon47
    23/03/2014 at 2:34 am Permalink

    Kada sam pročitao ovo štivo pitala me žena a što ti se dogodilo. Dobro štivo a i afrodizijak he he. Pozdrav Blue!

  7. Mario
    23/03/2014 at 10:37 am Permalink

    Predobro napisano. 🙂

  8. blueperlaa
    25/03/2014 at 5:58 am Permalink

    Hvala svima na čitanju i pozdrav!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.