Sve nas vrijeme pregazi, druže

Više nismo ono što smo bili

Uveli su k’o crvene ruže

Snovi koje smo zajedno snili.

 

Dan nije dobar, noć nije laka

A nakon svega mogu ti reći

Mahali smo iz šarenog vlaka

U nešto prazno, tek nalik sreći.

 

Srca su nam teretni vagoni

Što ih sudbina za sobom vuče

I sve nas u zaborav progoni

Pa ne znamo što smo bili juče’.

 

Sve je bliže rastanka vrijeme

Crne ptice opet nisko kruže

Ne boj se, kad usne zanijeme

Pravi prijatelji ruke pruže.