Izrešetali su mu srce

zamalo je umro

a onda je s prvim svjesnim dahom

shvatio vrijednost sira s rupama.

Kroz njega se možeš napiti sunca

utopliti  kišama i pričati s vjetrom

jer kada pukotine nešto znače

divno je krpanje praznine tankim nitima

koje su nevidljive iz egocentričnog sustava

nepoznate i daleke punini samodovoljnosti.

 

Izrešetali su mu srce

zamalo je živio

živio do kraja smrti kao slijepa budala

lišena suosjećanja i obzira

prema svakom drugom malom životu.

Sada ga i mrav dotakne ticalima

kroz njega proleti ptica do gnijezda

a zvijezde mu onako šeretski namignu

u čarobnim trenucima ispunjenja želja.

Pukotine, pukotine koje život znače.

P.S. Ovaj izlet  sam davno obećao Iluziji, pa Iluzijo rešetaj kako si obećala 🙂