Foto: Marija Juračić

U križ moj ti si ukucala čavao

i dala znak da povorka krene

te crne vrane i te gladne hijene

da uzmu sve što osta od mene.

U ruci nosiš i cvijeće i svijeće

pred njima ideš, u crnini, lijepa

suho ti oko  kao žedna stepa

sve dobro vidiš, a tako si slijepa.
.

Na živo srce što ne zna da moli

grumen zemlje bacila si prva

za gozbu crnu i  zabavu  crva.

 –

Marija Juračić

Pjesma je objavljena u zborniku „Čigra „ UNP-a