Ostavi me noćas samog
ispod golih zvijezda
na srebrenoj cesti
nizvodno od tuge
i idi na vrhovima prstiju
da zametneš trag.
Obuci hrabrost
nemoj suzama pisati pjesme
ne govori ništa, šuti
ova beskrajna duša
u kojoj se budi djetinjstvo
će razumjeti sve.
Ne pitaj kuda sam otišao
i ne iznosi srce na dlanu
slučajnom prolazniku
koji liči na mene.
Nemoj me čekati
idi, putuj
ureži u koru breze
moje ime
na dalekom Kavkazu
napiši mi pjesmu
na nekom nepoznatom jeziku
zavoli me opet
i srešćemo se
na izgubljenom putu.