Ti rađaš se tamo gdje počinju zore

Vrijeme kada dan usnule oči budi

U vakumu gdje ne postoje ljudi

Negdje gdje anđeli pjesmom zbore.

 

Ti rađaš najljepše misli svijeta

Kao feniks uvijek ispočetka

U svakom stihu od retka do retka

A ja sam poput maloga djeteta.

 

Ti si život na bijelom papiru

Istkan tintom dječjih osjećaja

Neizgovorena riječ duža od kraja

Stihovi za tebe nikad ne umiru.