Rima u poeziji

Na našoj književnoj sceni ne jenjavaju polemike o pitanju je li bolje poeziju pisati vezanim ili slobodnim stihom. Svaka strana stoji ukopana u svome rovu, iznosi svoju argumentaciju, nedostatke one druge strane i ne vidi da ljepotu poezije možemo naći i u jednom i u drugom načinu pisanja.

Složit ćemo se da je rimovani stih teži način izražavanja upravo zato što odstupa od uobičajenog prirodnog  načina govora, ali ako pjesnik uspije napisati pjesmu koja usprkos rimi teče pitko, fluidno, doživjet ćemo pjesmu prirodnom i prihvatiti ju. Pišući vezanim stihom, a stvarajući svoje lirske slike, pjesnik mora svoj izraz ograničiti, disciplinirati, ne može se jednostavno prepustiti nabujalim riječima.

Ima autora koji suvereno vladaju rimovanim stihom, ali ispod te rime ne nalazimo ništa. Čak ako i postignu neku lijepu sliku, ne dodiruju srce i um čitatelja.

Rima je dvosjekli mač. Zbog rime pjesma može postati melodioznija, ritmična, zvučnija, ali zbog rime ona može djelovati usiljeno, nategnuto, nezanimljivo.

Vjerujem da je vrhunska ona rima koju, čitajući pjesmu, ne primjećujemo, prihvaćamo ju kao dio prirodnog izraza, a ona nas ipak nosi svojom melodijom bez obzira o kojoj se vrsti rime radi.

Kod rimovanih stihova u standardnom jeziku javlja se još jedan problem. Problem akcentuacije.

Dok većina europskih jezika ima jedan, takozvani udarni naglasak na određenom slogu, naš standardni  jezik poznaje četiri melodijska naglaska.

Zato nije nevažno paziti na činjenicu da je zbog ritma stiha bolje rimovati riječi koje se podudaraju ne samo zadnjim slogom u riječima, nego se podudaraju i brojem slogova i vrstom akcenta.

Kada u groznici stvaranja pjesnik sklada svoje stihove, on na sve rečeno ne misli. Oni dolaze spontano, izlaze iz njega kao bujica koja pjeva, zvuči. Tek kada stihovi dobiju svoj oblik, kada se autor odmakne od njih i pogleda ih iz kuta kritičnosti, a ne autorstva, on može procijeniti je li pjesnički  izraz pratio osjećaj ili je negdje zamucao, zazvučao disharmonično.

 

Marija Juračić

10 komentara za "Rima u poeziji"

  1. newenka
    02/05/2012 at 8:12 am Permalink

    volim rimu, al ti to znaš 🙂
    pusek newe

  2. dragica meyer
    02/05/2012 at 8:22 am Permalink

    I ja volim rimu i melodicne pesme, mac sa dve ostrice, u pravu si marija!! 🙂

  3. Tonka
    02/05/2012 at 8:27 am Permalink

    Kako ja nisam pjesnik od rođenja, već me sudbine prst dotakao, nemam pojma o stilovima. Jednostavno se riječi poslože i ja ih zapišem ako baš moram. Dobro čitaš, moram, jer moje je pisanje vrlo slično savantizmu. Koliko je kvalitetno ili nije, ima li ljepotu ili nema mogu reći samo oni koje moja poezija dotakne bez obzira na stil. Pozdrav draga Marija trebao je ovaj post u svakom slučaju. 🙂

  4. Jim Corbet
    02/05/2012 at 10:49 am Permalink

    Što je to rima :)? haha šala mala, lijepo si sve ovo napisala, posebno me se dojmio ovaj odmak o kojem pišeš jer ja upravo tako radim, kad napišem pjesmu pokušavam ju čitati objektivno i iz kuta kritičnosti, zamišljam ju kao da nije moja i da je prvi put čitam, pozdrav Mare !

  5. Marko Grubesic
    02/05/2012 at 11:17 am Permalink

    Srecom ja nemam takvih dvojbi,pisem i ovako i onako(nekad je teze,nekad sasvim lako) 🙂 Dobra rima je svakako ukras pjesme ali slobodan stih je dosta nesputaniji.Ja puno lakse i brze napisem pjesmu u “slobodnjaku” nego vezanom stihu ali sto da radim kad mi je to “unakrsno ” rimovanje drago.
    Ta tvoja “akcentuacija”(da polomis jezik) i meni pocesto stvara probleme i zna se desiti da “omasim” ma koliko se trudio al’ sto ces;nitko nije perfektan.
    Evo jedan ulomak iz moje pjesme “Bitno je da ima rima” gdje sam probao(na saljiv nacin) “narugati”se rimi i pokazati da ona u pjesmi i nije bas najvazniji cimbenik:
    Zecica je pocela bas rucak da kuha
    Od socne mrkve i zelene salate
    Muz zeko je sjedio i ceskao se iza uha
    Kad odjednom na vrata banu lovac Mate

    Zahvaljujem nasoj profesorici Mari na ovom strucnom osvrtu!

  6. Marija
    02/05/2012 at 11:33 am Permalink

    To tvoje ruganje mogao bi biti početak duhovite dječje pjesmice. Nešto kao Ježeva kućica. Dječje pjesmice vole rimu. Djeca lakše pamte rimovane stihove, a ona je kod tebe uvijek tečna. Jasno da nije najvažnija. Pjesma u kojoj jedino rima valja nije pjesma, nego stihoklepstvo. Pozdrav Marko 🙂
    ps. Tražila sam pjesmu na ws, ali je tamo nema.

  7. dragica meyer
    02/05/2012 at 12:31 pm Permalink

    Bila sam slobodna i od Markovih stihova na ekavskom sklepala jednu ironiju:

    Zecica je pocela
    bas rucak da kuva,
    sargarepa i salata
    na sporetu krckala.

    Muz zeka je cekao
    da se skuva supa,
    iza uva ceskao,
    kad prepadnu ga lupa!

    Ko iz vedra neba
    banu lovac Mate!
    Zena mu rucak sprema,
    Pa joj meso treba!

  8. shadea
    02/05/2012 at 6:35 pm Permalink

    Kad osjetim pjesmu,sasvim mi je svejedno da li je pisana rimom ili slobodnim stihom.Za mene osobno taj osjećaj je divan.
    Odličan tekst draga Marija! Hvala ti na njemu! 🙂
    Želim ti veče posuto stihovima koji prodiru do ♥! 🙂

  9. Marko Grubesic
    02/05/2012 at 9:06 pm Permalink

    Mare ja mislim da je u onome mome saljivom topicu bila.Nije bitno,objavit cu je jednom ovdje.

  10. Durdica1955
    14/12/2021 at 1:15 pm Permalink

    Evo i ja sam pročitala i post i komentare. Ovaj post mi je u svakom slučaju bio potreban jer želim što više naučiti a i komentari jako dobro dođu. Hvala Vam svima.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.