Pjesma inspirirana slikom akademskog slikara Abela Brčića.

RITAM KOLURA

Ništa ne miruje, samo se čini
ziba se tamo-amo kao more
kad se povuče, pa vrati gore
da razlije boje po modroj širini.

Ipak se vrte kuće, stabla, Sunce
miješaju korake valcera i tvista
slijede glazbu čudesnoga kista
dodirujući svemirske vrhunce.

I male barke lagano se njišu
zaplesale sentiš svaka za sebe
da jedna drugu ne ogrebe
u ritmu kolura zajedno dišu.

To malo mjesto pokraj mora
veselim jutrom svakoga budi
do večeri ispuni sva srca ljudi,
pa zapjevaju ispod staroga bora.