Otvorio se tu noć procijep uski
I svjetlo iz visine pade na me
U moje srce uđe pjesnik ruski
Da zapali svoj plamen usred tame.

I kratko reče moja ruska veza
Nemuštim jezikom iskre što vrca:
Ja sam Sergej, pjesnik sela i breza
A ti pokušaj biti pjesnik srca.

Toplina me obuze istog časa
I naš susret osta vatrom zapisan
Kad zatvori se procijep nesta glasa
A ja i sad živim k’o što reče san.