Prate me i danas sve ledene kiše
s mjesečinom pričam i grlim se sada
tamu razmazuje
ruzinava nada

u mojoj duši praznina odzvanja
tek ponekad u njoj sitna kiša spava
a kad je dodirnem i ona
hrđava

sjetim se tada u besanoj noći
dok po nebu kruže galebova jata
život je satkan od jada i zlata

na sjene vješam marame crne
a duša muklom tišinom trne

bez daha sve se misli skupe
anđeli načas sklope bijela krila
i zatvore ranu što srce je skrila

na trenutak barem s one strane snova
ja te grijem dušo samo bez dlanova