Šetala sam zamišljena parkom
s mislima negdje u daljini;
 ne znajuć’ tko prođe u blizini
kao da sam obavijena mrakom.

I odjednom oči mi se susrele
s ljubičastim cvijetkom na travi;
to proljetni šafran sve preplavi
i latice se danu vesele.

Dok topla ga zraka sunca mami
nestrpljivo izranja iz tame
da u dubini više ne čami.

 Travnjakom šarène lati za me,
pa i mene taj prizor omami;
život su boje, čuh glas uz rame.