Katkad si sama na svijetu – djevojčica u mraku,

Na tebe pada nebo

Bez sunca i zvijezde jedne.

A ja zakopan u sebe – tu sigurnu raku,

Napišem tajno pjesmu,

Riječi mrtve i bezvrijedne.

 

Katkad su razbacane puzzle misli u tvojoj glavi,

Treba ti dječje srce,

Pogled sokola da ih složi.

A ja, srcem grabežljivca i dječjim okom plavim,

Dijelim svoju kišu

I tvoja se kapima množi.

 

Katkad poput jadnog klauna gledaš u mene prazna

Dok ti se šminka topi

U nekom gluhom zimskom danu.

A ja ne priznajem tvoju bol, dajem imena razna,

Logičnija i ljepša

za tugu beskrajno slanu.