Već jutro miriše na prve pupoljke
Planulo Sunce u tisuću nijansi
Život pozlati sve rane i ožiljke
S proljećem otpoče san o romansi.
*
Zapleo se vjetar u plave uvojke
Iz njedara zemlje niknuše makovi
Razlilo se nebo u oku djevojke
Sreća je svud kad se čitaju znakovi.
*
Njene noge bose povijaju travu
Tragom ljubavi neke, tople i vječne
A čežnje plove kao lađe niz Dravu
I nekud ih odnose struje riječne.
.*
Nek’ srce prsne poput zrelih grozdova
U toj ludoj igri slučaja i šansi
Već jutro budi se uz pjesmu drozdova
S proljećem otpoče san o romansi.
04/04/2023 at 3:20 pm Permalink
Tvoje pjesme nikada nisu bezlične. Uvijek govore o ljudima i njihovim osječajima. Kao male priče u stihovima. I to je ono što mi se sviđa. 🙂
04/04/2023 at 6:09 pm Permalink
U toj pjesmi koncencionalnih slika i prekrasnog naslova, odjednom se pojavi Aljosa: “Sreca je svud kad se citaju znakovi… u toj ludoj igri slucaja i sansi!” 🙂
04/04/2023 at 8:48 pm Permalink
Pjesma koju samo pravi pjesnik može napisati. Predivna.
05/04/2023 at 5:03 am Permalink
Prekrasan niz stihova. I meni se sviđa malo naracije u pjesmi. 🙂
06/04/2023 at 5:37 am Permalink
Bio bi to roman za sva vremena! Emocijama nabijen.
Nek’ srce prsne poput zrelih grozdova
06/04/2023 at 6:21 am Permalink
Aljoša, prekrasni stihovi – kao uvijek do sada. Pozdrav šaljem!