Već dugo sva su jutra siva
sve što kušam na pelin mi vuče
preko pustih i zaspalih njiva
breze strše kao golo pruće.

Noću mjesec kao da se ruga
mojoj duši crnoj, uveloj u draču
odem tada iza starog luga
i misleći na te prepustim se plaču.

Žalosne me vrbe gledaju u čudu
sve poznate tuge nadmaših u trenu
pa prignuvši glavu zaljubljenu, ludu
sanjam te i ljubim daleku i snenu.

Ivica Grgić "Dosanjana lira" Redak,20I3.