U prostranstvu skrivenoga

Samo meni poznatoga svijeta

Gdje nije kročila ljudska noga

Gledaju oči djeteta.

 

U raju bjeline latica cvijeća

Gdje gejziri ljubavi vriju

U mnoštvu plamena crvenih svijeća

Daleko od očiju.

 

Tamo gdje snovi sudbinu kroje

Jedan čovjek je postao dijete

U svijetu stvorenom samo za dvoje

Sklapam oči pune sjete.

 

Živim u svijetu izgubljenog uma

Nošen jatima plamenih ptica

Mrtvo tijelo sred vilinskih šuma

Očiju prekrivenih velom tvoga lica.