Treperavim noćima nespokoja
osluškuješ zvuk dragih koraka
samo katkada zadrhti tvoja ruka
dok oglasi se ćuk u tišini mraka.
Stihovima šalješ jad svoj mrežom
čekajući njihovu zvonku jeku
iz sebe izlijevaš naviruću plimu
ni ne sluteć da si takla dušu neku.
Riječi šaptom lepršaju daljinom
bespućima virtualnih prostora
i tek ponekad zabljesnu svjetlošću
u zjeni nečijoj kao nova zora.
Aljoša
14/12/2016 at 8:50 pm Permalink
Ponekad pjesnik pošalje svoj nemir u eter, svoja očekivanja. Čini to u tišini vlastite samoće, ali osjeća da će će stihovi naći odjeka u nečijoj duši. Izraz tišinom, koju tu i tamo naruši huk ćuka, skladno odgovara sadržaju pjesme::)
14/12/2016 at 8:57 pm Permalink
Draga Marija, drago mi je da nisam sama (vidim da i ti radiš), sve je lakše u dvoje. Zato ti veliko HVALA na čitanju i tvom komentaru koji me uvijek obraduje.
Veliki pozdrav šaljem i želim ti laku i mirnu noć! 🙂
14/12/2016 at 9:50 pm Permalink
Vidljiva i nevidljiva uzajamna povezanost među ljudima je nešto što ljudi uglavnom odbacuju, iako astrofizika ima dokaze za navedeno. Ono što čovjek jest na duhovnom planu svaka će nova generacija podvesti pod “glupu koincidenciju” i neki će student čak psihologije bez stida reći da ga nije briga ni što to znači. (To bi bilo isto kao kad bi pravnik ustvrdio npr: Pa što, prebio sam ga jer sam primijetio da me htio udariti.
Svjedočio sam situaciji u kojoj diplomirani geograf, faks je završio u Americi, nije znao gdje je Dubrovnik, a za Bukurešt je rekao da je glavni grad (bivše) Jugoslavije.). Morao sam ovo napisati iako “na prvu” nema veze sa pjesmom, ali ću tome dodati da si pjesmu pisala kao da obilaziš sama samcata oko svega uspavanog na svijetu, dišeš stihove i znaš da “riječi šaptom lepršaju daljinom
bespućima virtualnih prostora
i tek ponekad zabljesnu svjetlošću
u zjeni nečijoj kao nova zora”.
Oprosti mi zbog nezgrapnosti dok još jednom čitam pjesmu. Mislim da je uz ostalo i ćuk ono što me njoj vuče. Bio je on nekada dijelom moga sretnog svijeta…
Lijep pozdrav, draga Katarina:)
15/12/2016 at 1:10 pm Permalink
Umjesto komentara, prijevod tvoje pjesme u slovenski jezik:
ŠEPETANJE
V UTRIPAJOČI NOČI NEMIROV
PRISLUHNEŠ ZVOKU DRAGIH KORAKOV
LE VČASIH ZADRHTI TVOJA ROKA
KO SE OGLASI ČUK V TEMNI TIŠINI
Z VERZI POŠILJAŠ SVOJO BEDO PO OMREŽJU
ČAKAJOČ NA NJIHOV ZVENEČ ODMEV
IZ SEBE IZLIVAŠ PRIHAJAJOČO PLIMO
NE DA BI VEDELA, DA SI DOTAKNILA DUŠO NEKOGA
BESEDE S ŠEPETANJEM PLAPOLAJO V DALJAVI
PO BEZPOTJU VIRTUALNEGA PROSTORA
IN LE OBČASNO ZABLEŠČIJO S SVETLOBO
V OČESNI ZENICI NEKOGA KOT NOVO JUTRO
Pozdrav iz Slovenije!
15/12/2016 at 9:04 pm Permalink
samo se tišinom dotičemo ,dodir šapatom odjekuje ,
hvala ti užitak je bilo čitati te
pozdrav
15/12/2016 at 10:02 pm Permalink
Dragi Mirko, od srca ti hvala na čitanju pjesme i tvom izuzetno opsežnom i zanimljivom komentaru.
Veliki pozdrav i mirnu noć ti želim! 🙂
15/12/2016 at 10:04 pm Permalink
Žiga Lev, što da ti kažem, osim HVALA TI. Stvarno si me razveselio.
Lp i laku noć! 🙂
15/12/2016 at 10:06 pm Permalink
Boba, hvala tebi i ja sam uživala čitajući tvoj komentar.
Veliki pozdrav i mirnu noć ti želim! 🙂
16/12/2016 at 1:34 pm Permalink
Riječi šaptom lepršaju daljinom
bespućima virtualnih prostora
i tek ponekad zabljesnu svjetlošću
u zjeni nečijoj kao nova zora.
Dijelimo svoju tugu i samoću kroz pjesmu i pronalazimo srodne duše ,koje će možda reći : “I meni je tako”. Možda će poruka ponekada biti krivo pročitana ,ali mi ćemo se osjećati lakše .
Uživala sam u pjesmi , Katarina . Ugodno popodne ti želim 🙂
17/12/2016 at 6:52 pm Permalink
ni ne sluteć da si takla dušu neku.
upravo to je poezija, ona dotiče druge duše bez naknadne autorove intervencije,samo pisanje poezije je intervencija naoružana strpljenjem i prihvaćanjem odgode povratne informacije,neke su odgode toliko duge da nadžive i autora,često se pitam što mrtvom pjesniku znače čitatelji ako ih nije imao za života,slično kao što neki nisu imali ni dom a kad su umrli nazvali su ulice po njima,možda je tu veličina… u toj jednosmjernoj ulici u kojoj mrtav može dotaknuti živoga a obrnuto je nemoguće.Uh,odo ja u širinu 🙂
Odlična pjesma, pozdrav ti leti !
17/12/2016 at 11:10 pm Permalink
Suzana, Ivica, dragi moji kao prvo veliko vam hvala na čitanju i vašim prelijepim komentarima. Toliko ste me razveselili da meni sunce sja i kraj ove magle koja je obavila grad.
Šaljem lijepe pozdrave i želim vam laku noć! 🙂 🙂
21/12/2016 at 6:27 pm Permalink
šaljući pjesmu u eter povezujemo se s nepoznatima, dotičemo se a ne poznajemo, lakše je ako razmišljamo da postoje mnogi koji razumiju i nalaze utjehu u napisanom,
Pozdrav