Šapati-gazela

Tišina polegla po dlanovima u sutonu tihom
Sjedim s crnom mačkom zagrljena u sutonu tihom

Padaju sjene, disati prestajem
Na rubovima kože zapisan si u sutonu tihom

Još sam ista, još te u svome šapatu otapam
Sve bih htjela u sutonu tihom

Pod trepavicama nestaje mi daha
I pogled se prene u sutonu tihom

Uzimam, grlim sliku sa stola
Ne mogu tebe isplakati u sutonu tihom

Vjetar je ugasio plamen svijeće
Da mi ne lomi pogled dok ugiba ptica u sutonu tihom.

8 komentara za "Šapati-gazela"

  1. branka
    23/03/2017 at 8:03 am Permalink

    Prekrasna gazela! Pozdrav.

  2. Mihaela
    23/03/2017 at 8:06 am Permalink

    Polako ugiba “ptica” i to je ono najtužnije u ovoj divnoj gazeli.:)

  3. Murtulica
    23/03/2017 at 8:56 am Permalink

    Naježila sam se, od ove predivne gazele, moje divljenje i poštovanje, tebi i tvojoj poeziji!!!
    VP, Nevenka:)

  4. Suzana Marić
    23/03/2017 at 11:31 am Permalink

    Uh, ovo je tako lijepa , a tako tužna gazela. LP 🙂

  5. katarinab
    23/03/2017 at 5:56 pm Permalink

    Predivna, puna ljepote i emocija.
    Lp!

  6. Vlad
    23/03/2017 at 8:11 pm Permalink

    Sve je tamno i tiho. Čak se i boja mačke uklapa u okoliš i raspoloženje.Nježno si prikazala čežnju koja rađa tugu, jer samo je slika ostala. A ptica koja je značila pjesmu polako umire.
    Ne daj pticu, Nevenka! Neka sve drugo ode kvragu, ali pticu ne daj. neka pjeva:)

  7. nevenka
    23/03/2017 at 8:28 pm Permalink

    Vlad, zasad ptica samo povremeno promukne ali još se vraća,
    hvala svima na osvrtu i čitanju

  8. Dragica Meyer
    23/03/2017 at 8:37 pm Permalink

    Tužna, ali predivna gazela! LP Nevenka 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.