Sonja i Marin, mladi bračni par s petogodišnjim sinom Petrom ljetovali su na jednom živopisnom otoku. Žive u potpuno uređenoj zemlji gdje je sve propisano, gdje vlada savršeni red. Odmorni i zadovoljni čekaju trajekt da ih preveze na kopno. Trajekt je stigao, putnici se ukrcavaju, ali jao, nema Petra. Sonja se u strahu osvrće, juri rivom, ali Petra nema. Kad eno, njegova kuštrava glava proviruje iza jednog stabla.
Kamen im je pao sa srca, ljube i prekoravaju Petra, jer jedna po guzi ne bi bila politički korektna. Dok se oni bave Petrom, trajekt je već otišao.
Marin pita prodavača karata može li vratiti karte zbog iznimne situacije, ali prodavač odmahuje glavom i kaže da to nije po propisu. Napominje da moraju kupiti nove karte. Budući da više nema kuna, Marin želi platiti eurima, ali prodavač ne prima eure jer ne želi riskirati radno mjesto i tri godine zatvora. Pa zna se da su kune jedino dozvoljeno platežno sredstvo. Eure trebaju razmijeniti u banci.
„Kako u banci?“- pita ga Sonja-“ Na ovom otoku nema banke.“
Suočeni s okrutnom zbiljom, Sonja i Marin žele zaraditi tako potrebne kune. Posla ima. Iako zubotehničarka, Sonja može prati suđe u malom restoranu, a Marin može raditi na građevini. Međutim, poslodavci traže radnu dozvolu jer tako je propisano. Nitko ne zapošljava radnika na crno.
Zapeli na otoku s eurima u džepu, gledaju prema pučini iza koje se u daljini nazire kopno. „Je li dozvoljeno plivati?“ pita Marin i traži odbačeno suho drvo da na njega priveže Petra.
02/03/2013 at 2:30 pm Permalink
nema druge nego napraviti splav i preko
zgodna pričica, prednost življenja u uređenoj zemlji je bezbroj čudnih, ali s odmakom smiješnih situacija 🙂
pozdravljam te 🙂
02/03/2013 at 5:06 pm Permalink
Gotovo nešto slično dogodilo se i na mom otoku kada se pokušao ukrcati jedan ljubitelj kućnih ljubimaca te kada je stigao do momka koji pregledava karte ovaj je rekao: “Maknite ovog psa od mene. Osjećam kako mi se buhe penju po nogama.”
“FIFI fuj, smjesta se makni od ovog mladića. IMA BUHE!”
I Fifi se uspaničen zbog vikanja svog uzbuđenog i uspaničenog vlasnika pa zbriše natrag na otok, a vlasnik potrči za njim i… i kada ga je umirio trajekt je već otišao pa je zatim sve isto bilo sa plaćanjem u tome urednom i uređenom raju sa ušljivim stanovnicima zbog čega mu je preostalo jedino da prepliva sa svojim kućnim ljubimcem što se Fifi zove – na kopno…
02/03/2013 at 5:24 pm Permalink
Haha, ja sam ovu noćnu moru sanjala i jedva sam se čekala probuditi u mom poznatom, nesavršenom okruženju. Pozdrav Aljoša, Sompis 🙂
02/03/2013 at 5:26 pm Permalink
jako uređene države i one potpuno neuređene su pune apsurda i situacija u koje normalan čovjek jedva da može povjerovati,ja sam za poluuređenu državu,dakle zlatna sredina 🙂 jer u jako uređenoj državi moguća je sljedeća situacija, obitelj je otišla na godišnji,kuća je prazna i pogodna za lopove, i evo ti lopova šmuca se oko kuće gleda kako mu je najlakše provalit u kuću i pokupit nešto zlatnine, u tom traženju koca preko jednog djela koji je još u fazi izgradnje i spuca se u neku rupu koja nije bila dobro ograđena ni primjereno prekrita,ugruvao se i slomio nogu,policija ga je privela jer susjedi su nazvali čuvši buku no tu nije kraj priče, provalnik ima pravo tužiti gazdu jer nije ogradio rupu i on to i čini računajući na pozamašnu odštetu,da ,tako funkcionira pravna država jer nitko se ne sjeti da na funkcije koje donose zakone treba staviti normalne i razumne ljude već stave gluperde samo zato jer su politički podobni i imaju sumnjivu diplomu. Zabavna crtica, dobro napisano, pozdrav Juliška 🙂
02/03/2013 at 6:24 pm Permalink
hm, ako ti je bio san, tko zna nešto ti možda i donese
ugodnu noć želim draga narančo
sfd
02/03/2013 at 6:28 pm Permalink
Čini mi se da je uvijek mudro naći rupu u zakonu,
Simpatična crtica koja ukazuje na glupost neuređenih zakona.
(to ja kao pravnik)
Srdačan pozdrav Marija!
02/03/2013 at 8:22 pm Permalink
Odličan tekst Mare a to sa uređenom državom je politička samoreklama koju političari prodaju na kile. Ipak da te utješim i u državama koje smatramo puno razvijenijim i uređenijim od Lijepe naše postoje isto tako i apsurdni zakoni i besmisleni propisi. Nitko nije savršen 🙂
Lijep pozdrav!
02/03/2013 at 8:24 pm Permalink
Za promislit je ta tvoja uređeno neuređena dobra priča. Pozdrav Marija
03/03/2013 at 5:35 pm Permalink
Sta se tebi nocu mota po glavi!! I u neurednoj zemlji ima zakona, samo me cudi da se od jednom svi pridrzavaju propisa, verovarno nije bilo baksisa!? Kad hoce mogu, a kad nece, moze kako hoces. Jesmo naopaki i ni malo humani!
Marko je napomenu, da zemljama reda ima apsurdnih zakona koji nisu za pohvalu, ali u celini je sve regulisano. Preterani propisi olaksavaju vodjenje drzave, a ljudi postaju nesamostalni, za sve traze zakon, propis i prirucnik!?
Dobra i poucna prica. Lep pozdrav 🙂