izraz lica na rubu drskosti

ponekad je nježnije od dodira

svilene košulje u tami noći

od strasti

ludila

prijevare

i laži

 

činim sve ako moram

kad kazaljke na uri dodirnu broj sedam

obje

jedna preklopljena preko druge

jer i one postižu svoj cilj u vremenu

kao most pomirenja

iznad duboke rijeke

mutne

što ključa virovima

 

uskoro ću vjerovati

kako mogu biti od koristi

otkucajima svoga srca

neovisnog od tijela

jer probodeno i dalje živi

u savršenstvu vriska