Nema nas više u ovom gradu
Novo svjetlo kazuje nam pute
Naše korake daljine kradu
Ali usne tu istinu šute.
*
Nema nas više u pjesmi ptica
Niti u mirisu rosne trave
Ostala je samo blijeda skica
Na platnu nekoć ljubavi prave.
*
Nema nas više u toplom ljetu
U onoj smoli borova juga
Opet smo sami na ovom svijetu
Nama se tuga suzama ruga.
*
Nema nas više, a tko bi rek’o
Da će snovi prerasti u moru
Nježne riječi sad su predaleko
Da se ljubav vrati svom izvoru.
*
Nema nas više, o, moje milo
I to kao neminovnost zvuči
K’o da nas nikad nije ni bilo
Sudbina nas ništavilu uči.
*
Nema nas više, nije to lako
Podnijeti srcem koje još sanja
No kako vrijeme ide polako
Kažu da i bol postaje manja.
*
Nema nas više, tako je bolje
Mirno je u tom hramu samoće
Život je samo široko polje
Na kojem kušamo gorko voće.
P.S. Davor Lekić je uglazbio pjesmu , pa se tu može poslušati
21/09/2022 at 3:15 pm Permalink
“Nema nas više, nije to lako
Podnijeti srcem koje još sanja
No kako vrijeme ide polako
Kažu da i bol postaje manja.”
Vrijeme liječi sve osim zaborava! Izvrsna pjesma, Aljoša! Pozdrav tebi i Zagrebu 🙂
22/09/2022 at 6:21 am Permalink
I kada na tom polju dobijemo slasticu, ona preraste u gorčinu. Zato carpe diem, prijatelju. 🙂
22/09/2022 at 8:54 am Permalink
Hvala, Suzana i Mare. U Zagrebu je sunčano pa je odmah osmijeh na licu 🙂
22/09/2022 at 7:01 pm Permalink
Baš me dodirnula ova lijepo sročena pjesma a pogotovo stih “Život je samo široko polje
Na kojem kušamo gorko voće.” Dobro i doista istinito. Moramo se natjerati na malo optimizma.Lijep pozdrav Aljoša.
23/09/2022 at 9:37 am Permalink
Srce još sanja…