SitneZakoviceLjubavi
Sjetiš li se mene mila moja dok sam iz tvoje kose vadio upetljane tratinčice. Tijela su nam bljeskala na vrućem Suncu. Po nama su plesali kraci popodnevne hobotnice koja je izašla iz srebrne škrinje.
Pleo sam ti mrežu požude po uzdrhtalim bokovima. Spuštao se ničice uz članke. Vezao ju sluzavo. Neka se stopi sa kožom pjenastom što mi se cijedi niz prsa do ponosa ojačalog. Razbuditi ću te. Prikovati uz sebe. Osjećaš ga u odajama svjetleće lutnje.
Kujem u tebe sitne zakovice svoga postojanja, životnosti. Gradim u tebi zamak pepeljastih bajki što ćemo ih tek stvarati, snatriti.
9 komentara za "SitneZakoviceLjubavi"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.