Visoko iznad dremljivog brda

putuju oblak za oblakom

kolona sivog umornog krda

tutnji nebom slonovskim korakom.

 

Možda jutros odlaze na groblje

pa i kiše najjače lijevaju

dok vjetar bičuje svoje roblje

puca koža i munje sijevaju.

 

Samo plačite sudbine sive

nećete nestati bez svjedoka

neka se drugi suncu dive

ja vas nosim u zjenici oka.