Leptir jedan raširenih krila

Svjetlošću mjeseca obasjan

Što ona ga davno jednom snila

Rukom njenom naslikan.

 

Stoji tako on lijep kao san

Najljepše  boje utkala mu u krila

Od osjećaja njenih sazidan

Mjesecu ih poklonila.

 

Za mjeseca njenog nekada bilo

Putnika nebeskog što zvala je noću

Kad svijetlo života obavije crnilo

Da razbije tugu i samoću.

 

Sad život njen obasja najljepše vrijeme

Osjećaje iz svijeta tamnog svemira

Odbaci kao teško breme

Izlivene kistom u sliku leptira.

 

Na zidu slika jednog leptira

Svjetlost čežnje ga obasjava

Srcu tužnom ne da mira

Prijateljstvu jednom vječna slava.