Gilde Falkenstein
U osvit zore nad klisurom snenom
gdje krš zvijezdu dotaknuti hoće
sokolica divlja svojim nebom kruži
krilima mokrim, teškim od samoće.

Oblaci tek što su isprali suzom
divlju gardeniju i bujni drač
visoko se čuje sablasni krik
al više k'o dalek, iskonski plač.

To ponosna brodica nebeskog svoda
mužjaka doziva na ljubavni žal
dok dolje sred obale morske
još jedan u nizu pjeni se val.

Kricima silnim kroz maglu ga zove
dok vrlet cjela ljubavlju gori
i suze se iznova liju sred krša
i krik već jenjava u pokisloj zori.

Ivica Grgić "Dosanjana lira" Redak,20I3.