Što ti znaš o meni?

Pogled skrećeš, vidjeti me nećeš

kao da se poznajemo iz neke

prljave priče

koju želiš zaobići, koja bi ti tebe

mogla stići

pa postaneš ovakav,

čovjek-sjena, bijednik na cesti

koji nema što jesti.

Što ti znaš o meni?

Sa gađenjem prezireš tu ispruženu ruku

na njoj vidiš samo crno ispod nokta,

prljavu kožu,

pa ubrzaš korak,

ruke još dublje gurneš

u svoj kaput iskrojen po modi,

ne želiš sa mnom dijeliti ni zrak

da ti ne naškodi.

Nema veze.

Prođi, ni prvi si, ni zadnji

koji ne želiš vidjeti takvog MENE!

Požuri u blještavilo,

u tu igru svjetla i sjene!

Kada grad utihne,

biti će i za mene,

u ostacima hrane i vina

svanut će mi tek tada,

slavit ću i ja

božićnu bajku grada.