Toliko je uzvišenosti

u nastanku,

toliko čudesnosti,

radosti

u tom pogledu na novi Život

           .

Imati sreću

darovanog

daha božanskog,

zvati se, po Njoj,

Majka

          .

Koliko je tek

neopisive, nesnošljive

tjeskobe i boli

duše Njene probodene

ispod križa Sina

otpužena,

zakovana.

           .

Kakve li tek snage

prihvatiti volju Visina

trpiti, gledati,

vjerovati

kako Njegova smrt

otkupiti će

sve naše duše

grešne

          .

Reci, Majko Žalosna

sigurno vidiš, sigurno znaš

koliko duša Zemlje može dokučiti

takvo trpljenje,

da l’ vrijedilo je

pristati…?

        .

Ne plači, Majko Žalosna…